Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.

Čovjek od najranijeg djetinjstva u svom životu ima različite uzore koje pokušava što je bolje moguće nasljedovati ili se, pak, nadahnjuje na njihovim životima kako bi njegov vlastiti život bio ispunjeniji i sretniji. Iako je to možda izraženije u djetinjstvu nego kada čovjek odraste, ipak, čovjek, možemo reći, cijeloga svoga života ima uzore i primjere koji ga nadahnjuju i potiču na dobro. Kada je riječ o vjeri onda i tu imamo određene uzore koji nas nadahnjuju i pokazuju nam kojim nam je putem ići. Kao vjernici često se utječemo ili zagovoru ili gledamo u primjer Isusove i naše majke, Blažene Djevice Marije ili, pak, gledamo u živote različitih svetaca, razmišljamo o njihovim životima i nadahnjujemo se na njihovim primjerima kako bismo i mi mogli bolje nasljedovati Gospodina i biti mu što bliže u ovom našem ovozemaljskom proputovanju prema nebeskoj domovini.

U današnjem evanđeoskom odlomku Isus riječima: učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca, stavlja sebe za uzor i traži od svojih učenika da gledajući u njega uče i to što vide prenesu i žive u svom vlastitom svakodnevnom životu u vjeri. Isus je i na još nekim mjestima stavio sebe za uzor, npr. kada je rekao: primjer sam vam dao da i vi tako činite. Doista, braćo i sestre, i u svom svakodnevnom životu, ali i u životu u vjeri, tražimo uzore i primjere. Kao vjernicima Isus bi nam trebao biti trajni uzor jer je on to tako želio. Stavlja sebe za uzor kako bismo mogli gledajući u njega sigurno doći u vječno Božje kraljevstvo.

Drugu poruka današnjeg evanđeoskog odlomka pronalazimo u slijedećim Isusovim riječima: Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Isus zna da čovjek živi u svijetu u kojem ima mnoštvo poteškoća i problema te da mu je život prožet i bolesti i patnjom. Znajući sve to, Isus tješi svoje učenike i one koji su išli i idu za njim govoreći kako je u njemu moguće pronaći mir. Nažalost, mnoštvo ljudi, pa i oni koji su kršćani, utjehu ne traže u vjeri i u Gospodinu, nego u kojekakvim drugim ovozemaljskom stvarnostima, kao što su npr. alkohol, droga, prostitucija, kocka te kojekakve druge ovisnosti, koje ne samo da ne mogu utješiti i odmoriti čovjeka, nego, naprotiv, još više uništavaju i tu dotičnu osobu i njegovu obitelj, prijatelje i sve koji su u doticaju s njom. Isus na poseban način osobi u potrebi nudi svoje krilo i zagrljaj u kojem mu je moguće odmoriti se od svih onih briga i opterećenja koja ga svakodnevno pritišću i daje mu mogućnost da gledajući upravo u svoga Boga i Spasitelja vidi da nije sam nego da je netko prije njega nevin trpio, ali da nikada nije izgubio niti vjeru u svoga Oca niti je u jednom trenutku iznevjerio ili napustio Očev plan koji je imao sa svojim Sinom. Isusu sigurno nije bilo lagano uvijek prihvatiti i izvršavati volju Očevu, ali Isus to prihvaća jer zna da Otac to čini radi dobra čovjeka i njegovog spasenja. Zato, braćo i sestre, nemojmo tražiti utjehu u kojekakvim ovisnostima koje nam ovaj svijet nudi nego radije utjehu pronađimo u Isusu Kristu.

Na koncu, treću poruku današnjeg evanđeoskog odlomka iz Evanđelja po Mateju pronalazimo na samom završetku evanđeoskog izvještaja gdje Isus kaže: Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako. Sigurno je da nijedan čovjek ne želi nositi nikakvo breme niti jaram, nego želi biti u potpunosti slobodan kako bi se mogao u slobodi ostvarivati ovdje na zemlji. Međutim, istina je, također, da postoji mnoštvo toga što nas pritišće, puno je jarmova i bremena koja nas žele zarobiti i obeshrabriti. Isus nam kao svojim učenicima i prijateljima nudi svoj jaram koji je, kako on sam kaže, sladak i lagan. Možda nam se Isusove zapovijedi i njegov govor čine ponekad tvrdim ili nam se čini kako nas Isus i njegovo učenje ograničavaju u našoj slobodi. Međutim, ako bolje promislimo, onda možemo vidjeti da sve ono što je Isus govorio i tražio od svojih učenika, najprije je on sam živio te vidimo da je Isus na najpotpuniji i najbolji mogući način bio slobodan. Vrhunac naše kršćanske slobode nalazi se upravo u tome da vjerno nasljedujemo primjer Gospodina našega Isusa Krista. Biti slobodan za nas kršćane znači biti u potpunosti predan Gospodinu i izvršavati njegovu volju. Zato nam Isus i stavlja svoje breme i svoj jaram kao uzor jer zna da svi drugi jarmovi i bremena, a na koja nailazimo u ovome svijetu, ne samo da su puno teži, nego nas i često puta zarobljavaju do te mjere da gubimo radost života, radost života u vjeri te na koncu ponekad nas odvode od puta vjere, a za nas kršćane nema drugog puta spasenja osim puta Isusa Krista i njegovih zapovijedi.

Zato, braćo i sestre, promisliimo danas jesmo li oni koji odbacuju Kristovo učenje i njegovo breme smatrajući da su preteški za naš život ili smo, ipak, na strani onih koji se svakodnevno, iz dana u dan trude, prihvatiti i što vjernije živjeti po Isusovim zapovijedima koje nam je ostavio zapisane u svetim evanđeljima. Učimo se od Isusa. Gledajmo u njegov primjer kako bismo mogli biti sigurni da smo na pravom putu i da se nećemo izgubiti, ma koliko nam možda ponekad bilo i teško i koliko god mislili da bismo možda bili sretniji i slobodniji da nismo kršćani nego da smo nevjernici ili pripadnici neke druge vjere. Isus Krist koji je naš Gospodin i Bog, tješi nas i pruža nam svoju ruku koja nas može i sigurno hoće spasiti, ukoliko mu se otvorimo i predamo svoj svakodnevni život i život i hod u vjeri.

Neka nas na tom putu vjere prati i zagovara Isusova i naša majka Blažena Djevica Marija, ona koja je cijeli svoj život podložila Bogu i vršenju njegove volje te zbog toga ne samo da nije bila zarobljena, nego je u punini slobode i živjela i izvršavala volju Božju, a Bog ju je na koncu proslavio i uzdigao u nebesku slavu. Gledajmo u Mariju, molimo joj se za zagovor da nas prati i čuva kako bismo i mi poput nje, ali i poput primjera mnoštvo drugih svetaca i Božjih ugodnika, mogli na koncu svoga života stupiti pred Boga i gledati ga i uživati u vječnoj radosti i slavi. Amen.

Napiši komentar

na vrh članka