I zborio im je mnogo u prispodobama

Na današnju nedjelju evanđeoski odlomak koji smo čuli iz Matejevog evanđelja govori nam zašto je Isus ponekad u svom govoru upotrebljavao prispodobe dok je tumačio otajstva kraljevstva Božjega okupljenom mnoštvu. Naime, čuli smo kako je Isus izrekao prispodobu o sijaču sjemena. Nakon što je Isus završio s prispodobom i svojim govorom, pristupaju mu njegovi učenici i pitaju ga: »Zašto im zboriš u prispodobama?« On im odgovori: »Zato što je vama dano znati otajstva kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano. Doista, onomu tko ima dat će se i obilovat će, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima. U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli«.

Što su prispodobe? Prispodobe su Isusove priče u kojima Gospodin uzimajući primjere iz ondašnjeg svakodnevnog života želi okupljenima prenijeti neku poruku o Božjem kraljevstvu. Budući da je gotovo pa nemoguće razumjeti otajstva kraljevstva nebeskoga, Isus ga želi ljudima približiti i zato im izgovara priče koje bi oni po svojoj naravi mogli i trebali razumjeti, ali, isto tako, ta priča sadrži jednu dublju poruku o Božanskim otajstvima, koja nije nikako samorazumljiva, tj. nije ju lagano otkriti. Da je to tako, govore nam i Isusove riječi zašto ljudi ne razumiju njegove prispodobe. O čemu Isus govori u evanđelju kada govori u prispodobama i zašto ih upotrebljava? Isus, zapravo, govori kako se narod udaljio od Boga te više ne razumije njegov govor. Budući da su se udaljili, ili kako kaže Isus: usalilo se srce njihovo, oči zatvorile, uši začepile te nisu u stanju niti čuti Božju riječ kao onu koja bi ih mogla dotaknuti i promijeniti njihov život i usmjeriti ih prema životu obraćenja. Isusov govor, zapravo, ne donosi plod jer čovjek nije spreman otvoriti svoje srce da njegova riječ padne na plodno tlo. Upravo je u tom duhu i potrebno shvatiti današnju Isusovu prispodobu o siječu i sjemenu.

Naime, Isus nam nabraja situacije u kojima se čovjek nalazi, a u kojima gubi Božju riječ i ona ne može donijeti plod u njegov život. Tako Isus kaže da postoje oni kojima je sjeme uz put zasijano: to je onaj koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano; nadalje, zasijani na tlo kamenito - to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba; osim njih, postoje i oni koji su zasijani u trnje - to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda; te, na koncu, postoje zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije, pa onda, dakako, urodi i daje: jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko.

Ono što je očito iz ove Isusove prispodobe i njezinog tumačenja jest da je puno više onih koji gube plod, tj. ne shvaćaju Riječ Božju te ih brige, nedaće ili vremenitost ovoga svijeta dovode do toga da Riječ ne donese plod u njihovom životu. Tek su malobrojni oni koji doista čuju Riječ Božju, koji je u srcu prihvaćaju i koji donose plod. Međutim, taj plod, kako nam sam Isus kaže, jest obilat i po tom plodu širi se i raste kraljevstvo Božje ovdje na zemlji, a dovršetak će mu biti u posljednji dan kada Gospodin ponovno dođe u svoj svojoj slavi s anđelima svojim te kada bude posljednji sud cjelokupnom svemiru.

Na današnji dan, razmišljajući nad Božjom riječi i ovom Isusovom prispodobom, potrebno se zapitati: gdje sam ja? U koju skupinu ja spadam? Jesam li onaj koji radosno sluša Riječ Božju, ali kada je potrebno po njoj živjeti ili promijeniti svoj život, odlazim i napuštam Riječ jer se nisam spreman promijeniti? Spadam li možda u one koji slušaju Riječ Božju, ali nas vremenite brige i zavodljivost ovoga svijeta ili bolje reći glas ovoga svijeta koji sve relativizira i obezvrijeđuje dovodi do toga da u potpunosti ne povjerujemo Božjoj riječi i da je onda niti ne možemo niti zaživiti u svom životu? Braćo i sestre, mnogo je toga danas što nas u našem svakodnevnom životu može odvući od vjere i od Božjeg glasa. To može biti i naša obitelj, supružnik, djeca, problemi, razočaranja, uspjeh, novac, itd. Vjerujem da smo svjesni kako smo ranjivi i slabi te da sami svojim snagama ne možemo zadržati Riječ Božju u svojim srcima i potrebna nam je Božja pomoć da nas zaštiti kako bismo doista i mogli primiti Božju riječ, ali i dopustiti joj da urodi plodom u našem životu i da onda budemo oni koji će, kako Isus kaže, donositi stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko plodova.

Zato, danas na ovu petnaestu nedjelju kroz crkvenu godinu, razmišljajući o Isusovoj prispodobi i o njezinom značenju za naš svakodnevni život i rast u vjeri, zamolimo svemogućega Boga da nam udijeli milost i jakost u vjeri da možemo njegovu Riječ čuti čistim srcem, primiti je i štititi kako je Zli ili nedaće ovoga svijeta ne bi odnijeli te da može donijeti mnogostruko plodova u naš život u vjeri te da se po nama širi i raste kraljevstvo Božje na zemlji. Neka se i u po našem životu obistine Božje riječi, a koje smo čuli u današnjem prvom svetopisamskom čitanju iz knjige proroka Izaije, a koji kaže: Kao što dažd i snijeg s neba silaze i ne vraćaju se onamo dok se zemlja ne natopi, oplodi i zazeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako i riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća se k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.

Gospodine Isuse Kriste, neka nam tvoja riječ uvijek bude i svjetiljka na našem životnom putu i ona koja će nas usmjeravati u sve dane našega života da smjelo kročimo kroz oluje ovoga svijeta te da na koncu čujemo tvoju spasenjsku riječ i uvedeš nas u vječno zajedništvo s tobom i Duhom Svetim, u jedinstvu i trojstvu Bog, u sve vijeke vjekova. Amen.

Napiši komentar

na vrh članka