Dvadeset i treća nedjelja kroz godinu

Ako bezbožnika ne opomeneš, krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke.

Današnja liturgijska čitanja potiču nas na razmišljanje o bratskoj opomeni. Međutim, istina je da se među vjernicima više može čuti ogovaranje i podmetanje drugima, nego istinska bratska opomena. Nadalje, znamo, također, reći, a sve kako bismo sebe opravdali da ne moramo ništa drugome govoriti i tako se izlagati, kako se nas ne tiče kako drugi živi ili što radi u svom privatnom životu. Zato su današnja svetopisamska čitanja izvrsna prigoda da se, s jedne strane, zapitamo jesam li više onaj koji ogovara druge ili pak koji ih opominje i koji se je spreman izložiti i riziku, ali sve što čini jest zbog Kristove volje i zapovijedi o bratskoj opomeni, te, s druge, jesam li ja kao Kristov učenik spreman primiti dobronamjernu kritiku i opomenu koja dolazi od brata ili sestre u vjeri.

Na što nas potiču današnja svetopisamska čitanja? Prvo čitanje iz Knjige proroka Ezekiela jasno kaže kako je potrebno biti spreman na bratsku opomenu: a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik će umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke. Ali ako bezbožnika opomeneš da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta on će umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio život svoj. Nadalje, Isus u Evanđelju po Mateju ističe: Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik. Možemo reći kako bratska opomena, prema svetopisamskim čitanjima, svoju podlogu i uzrok ima u ljubavi i odgovornosti koju kao vjernici imamo jedni prema drugima. Naime, naša vjera nije privatna stvar u kojoj svatko sam može raditi što god želi, jer, navodno, drugih se ne tiče moj osobni i privatni život. Krist nas jasno poučava i traži od nas da budemo spremni upozoriti brata kada griješi i kada čini zlo. Naše upozorenje u početku treba biti diskretno, oči u oči, kako ne bismo svoga brata izložili sramoti ili podrugivanju drugih. Ukoliko nas ne posluša, treba sa sobom povesti i svjedoke i pred njima ga upozoriti. Tek u trećem upozorenju, treba reći pred okupljenom zajednicom – Crkvom.

Vjerujem kako ovo bratsko upozorenje, a koje Krist želi, ima za cilj, s jedne strane, upozorenje bratu u vjeri kako ide pogrešnim putem jer se može dogoditi da sam niti ne zna da možda čini zlo i teško griješi, te, s druge strane, cilj je obraćenje i spasenje. Dužni smo se brinuti i raditi ne samo oko svoga vlastitog spasenja, nego i oko spasenja drugih ljudi. Naša briga i zauzetost za spasenje drugih, treba nam dati snage da pobijedimo strah u sebi i pristupimo bratu u grijehu i da ga u ljubavi i blago upozorimo i pozovemo na promjenu života. Nikakav strah ili stid ne bi nas smio zasmetati i zaustaviti u tome jer, kako kaže Bog po proroku Ezekielu: bezbožnik će umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit ću iz tvoje ruke.

Nadalje, nadahnuti današnjim svetopisamskim čitanjima, trebamo se upitati jesmo li spremni prihvatiti bratsku opomenu i dobronamjernu kritiku? Iako se često može čuti kako nije problem kada nas netko opomene tko nam želi dobro, ipak, kada se to i dogodi zna se u nama javiti otpor i odbojnost prema osobi koja nas kritizira i njezinoj kritici. Javljaju se u nama obrambeni mehanizimi opravdavanja naših postupaka i diskreditiranja drugih. Dobronamjerna opomena, koja proizlazi iz ljubavi i brige za nas, jest dobra prigoda da nas probudi iz naše uspavanosti i iz našeg samozavaravanja da smo gotovo pa bezgrešni i da nemamo što u svom životu popravljati. Ukoliko nam pristigne kritika, umjesto da se odmah branimo i opravdavamo svoje postupke, budimo zahvalni na tom milosnom trenutku kada smo pozvani zastati i još jednom dobro promisliti o svojim postupcima, a sve s ciljem kako bismo se popravili i doista bili pravi Kristovi učenici koji mogu pogriješiti, ali i koji su se spremni popraviti i biti još bolji.

Iako nam sigurno nije drago čuti kritiku i bratsku opomenu, otvorimo svoje srce i um u tim trenutcima i dopustimo bratu ili sestri u vjeri da nam pomognu kako bismo bolje sagledali svoja djela, svoj život i dopustimo da nas bratska opomena potakne na promjenu prema još boljem i kvalitetnijem vjerskom životu i ispunjavanju svojih kršćanskih obaveza i Kristovih zapovijedi, a kako nas lijepo upozorava sv. Pavao u današnjem odlomku iz Poslanice Rimljanima, kada piše: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! I ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj riječi: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Ljubav bližnjemu zla ne čini. Punina dakle Zakona jest ljubav.

Današnja nedjelja dobra nam je prigoda i svetopisamska nas čitanja pozivaju da zastanemo koji trenutak i da u svjetlu Božje riječi promislimo o bratskoj opomeni koju smo dužni uputiti i koju smo pozvani dobronamjerno primiti. Niti je ugodno uputiti nekome bratsku opomenu, niti je ugodno primiti je od drugoga, ali ako tu stvarnost doista shvaćamo kao nešto što Isus Krist želi i na što nas poziva, onda ona može imati toliko pozitivan učinak u našem životu da nas može potaknuti na obraćenje i promjenu našega života na bolje. Amen.

Napiši komentar

na vrh članka