Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu

Johann Christian Brand - Priča o radnicima u vinogradu, 1769.g. Johann Christian Brand - Priča o radnicima u vinogradu, 1769.g.

U svom govoru o kraljevstvu nebeskom Isus je često koristio prispodobe, tj. usporedbe iz vremena i ambijenta u kojem su njegovi slušatelji živjeli, a sve s ciljem kako bi ga bolje mogli shvatiti i onda i prihvatiti njegov navještaj. Današnji evanđeoski odlomak donosi nam Isusovu prispodobu u kojoj Gospodin kraljevstvo nebesko uspoređuje s radom u vinogradu. Naime, u ono su se vrijeme, a ni danas nije rijedak slučaj, radnici iznamljivali sezonski ili na jedan dan za rad bilo u polju bilo u vinogradu. Kada bi došao kraj radnoga dana, radnici su pristupali najamniku i dobivali bi dogovorenu plaću od jednog denara: Uvečer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: ’Pozovi radnike i podaj im plaću počevši od posljednjih pa sve do prvih’, kako nam kaže evanđelist Matej u današnjem evanđeoskom ulomku.

Budući da je ovo prispodoba, Isus ne želi da se zadržavamo samo na događaju o kojem govori, nego je potrebno zaroniti u tekst i pronaći ono što je Isus svojim slušateljima htio prenijeti. Poruka ove prispodobe glasila bi: Bog je dobar i tko god se u bilo koje vrijeme odazove na njegov poziv i postane njegov učenik, dobit će nagradu, a ona glasi život vječni. Dakle, nije važno je li netko postao kršćanin kao malo dijete kada su ga roditelji donijeli na krštenje dok još nije niti znao za sebe ili, pak, kasnije u djetinjstvu ili mladosti, ili pak na koncu svoga života. Za Boga je važno da je osoba u jednom trenutku odgovorila i odazvala se na njegov poziv na obraćenje, a koji danas nalazimo jasno izrečen u prvom čitanju po proroku Izaiji: Tražite Gospodina dok se može naći, zovite ga dok je blizu! Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodinu koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju.

Koliko se god ljudima, koji razmišljaju ovozemaljski i ponekad previše gledajući samo na svoj vlastiti interes i korist, to činilo nepravedno da netko tko se obratio u zadnjem trenutku svog života dobio istu nagradu kao i onaj tko je cijeli svoj život živio i trudio se biti Kristov vjernik, mi kao vjernici znamo i Sveto nas pismo uči da Bog ima toliko široko srce i pogled, da se i ono što je nama nepravedno, Bogu je itekako pravedno. Zato nas i današnje prvo svetopisamsko čitanje iz Knjige proroka Izaije jasno opominje i posvješćuje nam istinu da Bog drugačije i gleda i razmišlja nego što to čini čovjek: Jer moje misli nisu vaše misli i puti moji nisu vaši puti, govori Gospodin. Visoko je iznad zemlje nebo: tako su visoko puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.

Istina je da će nam se s ljudske strane i gledajući ljudskim mjerilima učiniti kako ovaj gospodar vinograda čini nepravedno prema ljudima koji su cijeli dan radili i dao im je istu plaću kao i onima koji su radili svega nekoliko sati. Tako su razmišljali i ovi radnici. Evanđelist Matej jasno piše: Dođu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar. Pa kada dođu oni prvi, pomisle da će primiti više, ali i oni prime po denar. A kad primiše, počeše mrmljati protiv domaćina: ’Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednačio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.’ Međutim, u vjeri ljudska mjerila pravednosti, a koja su često pogrešna i ograničena, ne vrijede i potrebno je obratiti svoje srce i pogled i pokušati gledati na svijet i na čovjeka drugačijim očima, tj. pogledom punim vjere i dobrote, kao što to Bog čini. I današnji 145 psalam jasno svjedoči o Božjoj dobroti: Milostiv je i milosrdan Gospodin, spor na srdžbu, bogat dobrotom. Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim.

Zna se i nama današnjim vjernicima dogoditi da se ponekad ponašamo poput ovih nezadovoljnih vinogradara. Kada u crkvi vidimo nekoga za koga znamo da dugo nije dolazio ili možda nikako nije dolazio u crkvu, u nama se javlja osjećaj ljutnje i ljubomore. U tim se trenutcima pitamo, šta on sada dolazi u crkvu, a nikada prije nije dolazio. Imamo osjećaj kao da uzima nešto naše. Sigurno je da nam u tim trenutcima ljudske slabosti u pomoć dolaze današnje evanđeoske riječi i Isusova prispodoba. Ukoliko ustrajemo u svojim prigovorima, onda se i na nas odnose ove Isusove riječi iz evanđelja, a koje su u prispodobi pripisane gospodaru vinograda: Nato on odgovori jednomu od njih: ’Prijatelju, ne činim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar? Uzmi svoje pa idi. A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi. Nije li mi slobodno činiti sa svojim što hoću? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?’ Bog je ljubav i sama dobrota, uči nas evanđelje i zato nemojmo biti tvrda srca i učimo se od samoga Boga kako treba ljubiti čovjeka.

Zato, na današnju nedjelju, promislimo o tome koliko smo radosni zbog drugih, tj. zbog onih koji su bili daleko te su se u jednom trenutku vratili Bogu. Ukoliko se u nama javljaju osjećaji, kao što su ljubomora i zavist, pa možda čak ponekad i ljutnja, onda smo još uvijek daleko od one evanđeoske punine i evanđeoskog savršenstva, a na koje nas Krist Gospodin sve poziva. Umjesto da razmišljamo o tuđim grijesima, radije se bavimo svojim osobnim i trudimo se iz dana u dan biti što bliže Bogu te mu se ponizno i iskrena srca molimo ne samo za svoje vlastito, nego i za obraćenje svih ljudi te kada vidimo da se netko vratio Gospodinu, neka nam srce bude puno radosti, jer kod Gospodina je sigurno tako. Amen.

Napiši komentar

na vrh članka