Dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu

Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu.

Vjerujem da se kao vjernici često pitamo: kako izvršiti volju Božju? Što Bog od mene traži? Na koji se način trebam odnositi prema bližnjima, prema drugim ljudima? Sve su to pitanja koja nas zaokupljaju jer želimo što bolje i što vjernije izvršavati Božje zapovijedi i, na koncu, želimo biti istinski Kristovi učenici i nasljedovatelji. Odgovor na ova pitanja dolazi nam iz današnjih liturgijskih čitanja i zato je potrebno da na današnju nedjelju iz ponuđenih svetopisamskih čitanja izvučemo neke pouke za svoj svakodnevni vjernički život.

U prvom svetopisamskom čitanju iz Knjige proroka Ezekiela jasno nalazimo zapisano kako je potrebno da čovjek napusti svoj nepravedni put, a za koji smatra da je pravedan, te da se okrene Bogu i prihvati njegov put pravednosti. Prorok piše: Vi velite: ‘Put Gospodnji nije pravedan!’ Čuj, dome Izraelov: Moj put da nije pravedan? Nisu li vaši putovi nepravedni? Doista, ukoliko prihvatimo Božji put i njegove zapovijedi kao nešto što je pravedno, odnosno kao pravilo prema kojem trebamo usmjeravati svoj život, onda, da upotrijebimo Ezekielov izraz, nećemo umrijeti. Smrt o kojoj govori prorok Ezekiel odnosi se na vječnu smrt, tj. na pakao. Prorok nas upozorava da se, s jedne strane, pravednik treba paziti jer dokle god živi ovdje na zemlji moguće je da upadne u grijeh i da se odvrati od Boga te na taj način izgubi život vječni te, s druge, da i bezbožnik ima priliku zadobiti život vječni, ukoliko se odvrati od svoga zloga puta i počne činiti pravdu: Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet će zbog nepravde što je počini. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše činio, pa stane vršiti moje pravo i pravicu, živjet će i neće umrijeti. Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti.

Kao kršćani polazimo od Staroga zavjeta, ali budući da je Isus Krist u potpunosti ispunio Zakon i Proroke, potrebno je da živimo prema njegovim zapovijedima i riječima, a koje nalazimo zapisane u evanđeljima, ali i protumačene i primjenjene u novozavjetnim poslanicama. U drugom čitanju iz Poslanice sv. Pavla apostola Filipljanima nalazimo zapisano kako bi istinski Kristovi vjernici trebali živjeti te što za njih znači izvršavati volju Božju i kako ljubiti bližnjega: Složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu. Ukoliko želimo biti iskreni i pred Bogom i pred drugima dok čitamo ove riječi sv. Pavla, trebamo priznati kako ih je, s jedne strane, jako teško izvršiti, te, s druge, jako smo daleko od toga da ih u potpunosti vršimo. Daleko smo zbog toga jer smo još uvijek previše zaokupljeni sami sobom, svojim osobnim interesima, napredovanjem, uživanjem u životu, i sl. Ukoliko želimo izvršavati ove riječi, potrebno nam je istinsko obraćenje od našeg sadašnjeg načina života, tj. potrebno nam je novo srce u kojem će se u potpunosti nastaniti Krist i njegova riječ.

Onaj tko je u potpunosti vršio i živio ove riječi jest sami Gospodin Isus Krist i zato gledajući u njega imamo odgovor na pitanje kako izvršiti volju Božju i kako vršiti i tražiti volju Božju u svakodnevnom životu. Krist je savršen primjer i trajni poticaj. Poticaj, iako ne savršen, jesu i Blažena Djevica Marija i sveci koji su se trudili, uz pomoć milosti Božje, živjeti i izvršavati Božje zapovijedi. Oni su nam primjer da je i nama ljudima moguće na jednoj višoj razini nasljedovati Krista. U današnjem evanđeoskom odlomku Krist glavarima svećeničkim i starješinama narodnim kao uzor stavlja Ivana Krstitelja, ali oni mu, kako sam Gospodin kaže, ne povjerovahu: Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti i vi mu ne povjerovaste. Ipak, bilo je onih koji su mu i povjerovali: a carinici mu i bludnice povjerovaše.

Zanimljivo je na koncu današnjeg evanđeoskog ulomka kako Isus glavare svećeničke i starješine upozorava da su trebali, ako već nisu Ivanu, onda povjerovati zbog primjera onih koji su se obratili na njegovu riječ: Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete. Isus ovim riječima želi istaknuti koliko je važan primjer za obraćenje i život u vjeri. Naime, ukoliko bismo mi, iako slabi i grešni, doista na jedan dublji način izvršavali Božje zapovijedi i ljubili se doista kao braća i sestre, bili bismo znak ovome svijetu i drugi bi po našem primjeru povjerovali Bogu jer bi vidjeli kako je doista Krist živ jer njegova riječ mijenja naš život i čini nas sretnima. Potrebno je živjeti u slozi, a ne u svađi; pomagati jedni druge, a ne otimati; biti blizu i podržavati jedni druge, a ne omalovažavati i ogovarati druge. Ukoliko tako budemo živjeli, onda ćemo i mi svojim životom drugima dati odgovor na pitanje: kako živjeti po Božjim zakonima, kako se odnositi prema bližnjima, i sl. Biti ćemo, poput Ivana Kristitelja, znak ovome svijetu.

Zato, nadahnuti današnjim svetopisamskim čitanjima, još jednom promislimo jesmo li doista braća i sestre jedni drugima? Ukoliko vidimo da smo daleko od toga, imamo još vremena da odgovorimo na Božji poziv i poput mnogih svetaca svoj život stavimo u službu bratu čovjeku. Amen.

Napiši komentar

na vrh članka