28. nedjelja kroz godinu

Koga god nađete, pozovite na svadbu.

Braćo i sestre, i u današnjem evanđeoskom odlomku, kao i prijašnjih nedjelja, Isus nastavlja svoj govor u prispodobama o kraljevstvu Božjem. U evanđeoskom odlomku od ove nedjelje Isus kraljevstvo Božje uspoređuje sa svadbom i zlim slugama koje se nisu htjele odazvati na svadbeno slavlje. Stoga, kao i prijašnjih nedjelja potrebno je da ponajprije ispravno shvatimo Isusovu prispodobu, tj. poruku koju je htio prenijeti svojim suvremenicima, kako bismo potom prispodobu i njezinu poruku mogli i mi ponijeti u svoj vjernički život.

Na koji način možemo shvatiti ovaj Isusov govor? Bog je gospodar koji nam je zbog zasluga svoga Sina Isusa Krista pripremio svadbenu dvoranu, tj. vječni život te nas poziva da u njega dođemo. Sluge o kojima Isus u pripodobi govori jesu zapravo ljudi koje Bog poziva da dođi i tako se spase. Međutim, ljudi su tvrda srca i ne žele slušati Boga nego svatko ide za svojim poslom; svatko ima svoje brige te se ne žele odazvati na Božji poziv. Isus nam u prispodobi pokazuje svoga Oca kao milosrdnog gospodara koji strpljivo poziva ljude. Iako se ljudi ne žele odazvati, Bog je strpljiv i potiče ljude da dođu. Ipak, na kraju Bog kažnjava zle ljude koji su pogubili njegove poslanike.

Koja je poruka ove prispodobe? Možemo reći kako nas Isus ponajprije želi podsjetiti da nećemo dovijeka živjeti ovdje na zemlji te da je potrebno da se čovjek pripravlja za susret s Bogom u nebesima. Nadalje, Isus želi svojim učenicima pokazati Oca u pravom svijetlu, tj. kao onoga koji je strpljiv, koji poziva čovjeka i spremno ga čega u svom kraljevstvu. Bog je onaj koji čovjeka prati na njegovom ovozemljskom putovanju, a o čemu nam lijepo govori i današnji svetopisamski psalam: Gospodin je pastir moj:/ni u čem ja ne oskudijevam;/na poljanama zelenim/on mi daje odmora./Na vrutke me tihane vodi/i krijepi dušu moju./Stazama pravim on me upravlja/radi imena svojega./Pa da mi je i dolinom smrti proći,/zla se ne bojim jer si ti sa mnom./Tvoj štap i palica tvoja/utjeha su meni./Trpezu preda mnom prostireš/na oči dušmanima mojim./Uljem mi glavu mažeš,/čaša se moja prelijeva./Dobrota i milost pratit će mene/sve dane života moga./U Gospodnjem ću domu prebivati/kroz dane mnoge.

Iako je Bog dobar i milosrdan, čovjek je onaj koji je tvrda srca i neposlušan te se ne želi odazvati na Božji poziv. Bog ne samo da strpljivo čeka, nego i nagovara ljude da dođu. Isus nam jasno u danađnjem evanđeoskom odlomku iz evanđelja po Mateju kaže: No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’ Bog od čovjeka traži samo da se odazove, a On je sve već za čovjeka pripremio. Odgovor je, čuli smo, negativan te čak i protivan Bogu i njegovim slugama te ih ubijaju: Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju.

Danas je na poseban način potrebno promisliti koliko se ja kao Kristov učenik uistinu spremno odazivam na Božji poziv. Koliko svoj život usmjeravam i živim prema Božjim riječima i njegovoj volji. Naime, kao vjernik koji želim živjeti svoju vjeru, potrebno je da se iz dana u dan preispitujem i da u svjetlu Božje riječi promatram svoj život kako se ne bi možda dogodilo da odbacujem Božju volju i njegov poziv, tj. da budem poput ovih zlih slugu iz evanđeoske prispodobe.

Dok se trudimo živjeti po Božjim riječima i njegovoj volji, možda osjećamo kako bismo trebali biti zaštićeni od svih zala i nedaća ovoga svijeta. Međutim, sv. Pavao u današnjem drugom svetopisamskom čitanju iz Poslanice Filipljanima kaže: Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača! Doista, sv. Pavao koji je bio Kristov sluga, propovijednik i širitelj Radosne vijesti po čitavom ondašnjem poznatom svijetu, svjedoči nam kako kao Kristov sluga nije bio zaštićen ni od progona ni od poteškoća te da je sve prihvaćao u Isusu Kristu i On mu je davao snagu da može sve protivštine i nedaće izdržati i do kraja svoga života radosno svjedočiti za Krista i sveto evanđelje.

Sigurno je da ukoliko i mi budemo hrabro svjedočili Krista poput sv. Pavla i tolikih drugih znanih i neznanih svetaca kroz povijest Crkve, da ćemo na koncu moći i mi uskliknuti i izreći riječi kao i prorok Izaija u današnjem prvom svetopisamskom čitanju kada piše: I reći će se u onaj dan: Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Gospodin u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu, jer ruka Gospodnja na ovoj gori počiva! Možda nam se u ovom trenutku čini kako je Bog daleko, pogotovo kad patimo i kad nam je teško ili kad nas radi naše vjere progone, omalovažavaju i napadaju, ali ukoliko mu doista ostanemo vjerni i ne pokolebamo se, onda ćemo i mi na kraju osjetitit da je cijelo vrijeme Bog bio s nama, da nas je pratio i vodio na ovozemaljskom proputovanju prema nebeskoj domovini.

Na koncu, Bog sve ljude poziva i želi da se spase. Međutim, toga svi nisu niti svjesni niti svi žele poslušati Boga. Radije izabiru put opakih i zlih. Isus nas na koncu evanđelja upozorava: Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih. Danas na ovu nedjelju potrebno je da zastanemo i sa svom ozbiljnošću prihvatimo i shvatimo ove Isusove riječi te bismo kroz ove dane koji su pred nama trebali o njima ozbiljno razmisliti i pokušati vidjeti u koju skupinu spadam. Jesam li među onima koji su se odazvali Božjem pozivu i trudim se iz dana u dan živjeti i usklađivati svoj život prema Božjoj riječi i njegovoj volji ili sam pak tvrdokoran, neposlušan Božjoj riječi, ne želim čuti Božji poziv koji me poziva da promijenim svoj život kako ne bi izgubio vječni život?

Današnja nam je nedjelja dobra prigoda da o svemu ovome iskreno razmislimo kako bismo mogli, ukoliko je potrebno uz pomoć Božju promijeniti svoj život i tako radosno koračati prema nebeskoj svadbenoj dvorani koju je Gospodar za nas pripremio, tj. prema vječnom životu i zajedništvu s Bogom u nebesima. Trudimo se i budimo istinske sluge koji vršeći volju Božju znaju da idu za jedinim spasiteljem i otkupiteljem svijeta i čovjeka, Isusom Kristom. Amen.

Napiši komentar

na vrh članka