Trideset i treća nedjelja kroz godinu

Rembrandt Harmenszoon van Rijn - Evanđelist Matej nadahnut od anđela, 1661. Rembrandt Harmenszoon van Rijn - Evanđelist Matej nadahnut od anđela, 1661.

Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći.

Danas je predzadnja nedjelja kroz crkvenu godinu. Obično se ovih zadnjih nedjelja u godini čitaju apokaliptična čitanja, tj. čitanja koja govore o kraju svijeta, svemira, života, o posljednjem sudu, o dolasku Sina čovječjega, i sl. To je zbog toga što se bližimo kraju crkvene godine te se taj kraj povezuje i s krajem ovoga svijeta i dolazak jednog novog, Božjeg svijeta i njegovog kraljevstva, tj. silazak nebeskog Jeruzalema na zemlju.

Nadalje, uvijek je ljudska znatiželja pitala se i htjela znati kada će doći kraj. I danas postoje mnogi ovosvjetski proroci koji propovijedaju i naviještaju skori kraj ovoga svijeta; propast svega, itd. Nastupaju na način da znaju točan trenutak kada će taj kraj i nastupiti. Svjedoci smo kako im mnogi ljudi i vjeruju te idu za njima i pripremaju se za taj točan trenutak kraja svijeta. Međutim, također smo svjedoci kako nikada ti lažni proroci nisu pogodili te onda uvijek odgađaju taj dan i prebacuju ga u doglednu budućnost, a što nam samo svjedoči da manipuliraju ljudima.

Sv. Pavao u današnjem drugom svetopisamskom čitanju iz poslanine Solunjanima upozorava i piše: O vremenima i trenucima nije, braćo, potrebno pisati vam. Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. Dok još budu govorili: »Mir i sigurnost«, zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći. Sv. Pavao s jedne strane upozorava kako čovjek ne može znati kada će doći zadnji dan i trenutak svijeta. On taj dolazak uspoređuje s kradljivcem ili lopovom u noći. Dok još svi mirno spavaju i ne razmišljaju o tome, Dan Gospodnji dolazi. Osim toga i Isus je na jednom mjestu u evanđelju rekao kako nitko pa ni on sam ne zna kada je Posljednji dan svijeta. To zna jedino Otak koji je na nebesima.

Iako nam znatiželja ne da mira te se možda i često pitamo o tome danu, ono o čemu je potrebno da kao kršćani razmišljamo nije kada će taj dan doći, nego kako se mi spremamo za taj dan i bismo li bili spremni da je Gospodin Bog odlučio da to bude baš danas? Sv. Pavao u drugom dijelu današnjeg čitanja piše: Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac: ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame. Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo.

Kršćanin je onaj tko nije u tami niti nas Dan Gospodnji može zaskočiti kao kradljivac jer smo uvijek spremni za taj radosni susret s Gospodinom. Trebamo se u svom svakodnevnom životu truditi da iz dana u dan rastemo u vjeri i da se tako spremamo i budemo na koncu i spremni za Gospodnji dolazak, pa kad god taj trenutak bio. Ukoliko uvijek odgađamo i smatramo da ima vremena, može nas doista taj dan i iznenaditi i onda više neće biti vremena da se za njega pripremamo jer će sve biti gotovo i podvrgnuto Božjem sudu i gospodstvu. Stoga je potrebno dok još imamo vremena, dok nam Gospodin još uvijek daje vremena, o tome razmišljati i na tome i raditi.

U današnjem evanđeoskom odlomku Isus govori o talentima. Evanđelist Matej govori o talentima koje gospodar dijeli slugama. Talenti su novac, a ne što mi danas povezujemo s tom riječju sposobnost. Dakle, gospodar daje novac, ali prema sposobnostima svakog od sluge. Jedan je dobio pet, jedan dva i posljednji je dobio jedan talent. Po povratku gospodar traži da mu sluge polože račun o upravljanju. Onaj koji ih je dobio pet, vratio je još pet. Onaj tko je dobio dva, još dva. Onaj posljednji koji je dobio samo jedan tsalent, vratio je taj talent koji je dobio i gospodar ga je prekorio i kaznio.

Svatko od nas od Gospodina je dobio određene darove i to prema njegovim sposobnostima. Netko je dobio više darova jer je sposobniji, netko drugi dobio je manje, ali svatko je dobio nešto. Ono što jasno proizlazi iz ove Isusove prispodobe jest to da svatko mora raditi na svojim talentima. Ne trebamo biti zavidni i ljubomorni ako je netko drugi dobio više od Gospodina. Svatko ima dovoljno oko čega se treba brinuti i oko čega treba marljivo raditi. Evanđeoska prispodoba potiče nas i na to da ne budemo lijeni te da koliko god bili sposobni ili koliko god ne bili sposobni, imamo darove, trebamo ih otkriti i na njima raditi.

I Isus u ovoj prispodobi govori o kraju vremena, odnosno o tome da ćemo na koncu našega života položiti račun o svojem upravljanju. Stoga danas nam je, nadahnjujući se nad svetopisamskim čitanjima, na poseban način upitati i ispitati svoju savjest: kako živim ovaj život, jesam li već sada u ovom trenutku spreman za stati pred Gospodina, radim li na talentima koje mi je Bog dao ili ih zakopavam, uzdižem li se možda zbog toga jer mi je Bog dao više talenata nego drugima, smatram li se vrijednijim i važnijim od drugih, ima li oholosti u mom životu te druge podcjenjujem, smatram li da mi je Bog dao jako malo talenata i onda ih niti ne želim umnožiti, ne želim se oko ničega truditi, itd. Vidimo mnoštvo je pitanja o kojima je danas potrebno razmišljati i na njih dati iskrene odgovore.

Dok još imamo vremena kao ozbiljni i zauzeti vjernici iskreno ispitajmo svoju savjest kako bismo mogli vidjeti koliko smo udaljeni ili koliko smo blizu evanđeoskim riječima i ukoliko vidimo da još ima nešto za popraviti, radimo na tome kako bismo uvijek, tj. u svakom trenutku našega života bili spremni za susret s Gospodinom. Na koncu, još se jedno prisjetimo poticajnih riječi sv. Pavla iz drugog svetopisamskog čitanja: svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame. Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo. Amen.

Više u ovoj kategoriji: « Posveta Lateranske bazilike

Napiši komentar

na vrh članka