Noćno bdijenje i klanjanje od Velikog četvrtka do Velikog petka u HKM-u Berlin

Prvi put u povijesti HKM-a Berlin organiziralo se cjelonoćno klanjanje nakon mise Večere Gospodnje na Veliki četvrtak, koje je trajalo sve do 14.30 sati na Veliki petak. Inicijativa je potekla od članova župnog vijeća čija je želja bila župljanima misije što više približiti neiscrpno Božansko Milosrđe u ovoj Svetoj godini milosrđa. Uz cjelonoćno klanjanje, u našoj se misiji organizira i zajednička molitva devetnice Božanskom Milosrđu, te bdijenje uoči blagdana Božanskog Milosrđa na Bijelu nedjelju.

Organizacijski tim župnog vijeća (Anica Krstanović, Marija Širić i Stipe Milanović) pobrinuo se oko organizacije dežurstava za klanjanje, a pripremili su i prikladne molitve koje su klanjatelji mogli koristiti kao pomoć u svojem molitvenom bdijenju uz Isusa u Njegovoj najtežoj noći.

Klanjanje je bilo organizirano tako da se svaki sat na glas molila jedna meditacija o Isusovoj uri u Getsemanskom vrtu i krunica Božanskom Milosrđu – sve na nakanu za našu misiju, biskupiju i Domovinu.

U svakom satu bile su dežurne 2-4 osobe, dok su se drugi vjernici spontano priključivali molitvi i bdijenju. Odaziv je bio velik tako da je crkva, a od 23 sata kapelica župe sv. Sebastijana cijelu noć bila puna – klanjanju su prisustvovale cijele obitelji, bračni parovi, mladi različitih uzrasta i mnoge starije osobe, pri čemu su se posebno istaknule dvije članice naše misije – Milica Andrik i Kralja Markov – koje su uz Isusa probdjele cijelu noć, od 20 sati navečer do 8 sati ujutro.

Dominik Čepulić

Atmosfera na bdijenju je bila uistinu posebna, čemu svjedoče dojmovi mnogi koji su sudjelovali:

Drage sestre i braćo, Isus u Oltarskom Sakramentu, neprekidno, cijelu noć i dan, i to u HKM-u. Dalje ovako, Hrvati su stvoreni za molitvu. Ovo ne smije prestati.

Stipe

Bdijenje koje se održalo na Veliki četvrtak, 24. ožujka 2015. godine u crkvi sv. Sebastijana obilježilo je pozitivan završetak dana svih prisutnih. Potaknuti dinamičnom svetom misom, koja je podsjetila na važnost Isusova prisustva u svakodnevnom životu, mladi i oni stariji molili su u tišini i za sebe. Bilo je to jedno lijepo iskustvo. Postavlja se pitanje: "Zašto? Što li je to posebno uljepšalo atmosferu i osjećaje u nama?" Radi se, naime, o spoznaji da nismo sami, da uz nas postoje mnogi - oni više, ali i manje dobri. Njih smo se prisjetili i za njih molili. Bilo nam je ukazano na naše bližnje, koji su na neki način na Isusa zaboravili, zanemarili ga ili odbacili. Takvima smo također posvetili molitvu i poželjeli im povratak na ispravan put. Osim za sebe, molili smo i za druge, za njihovo zdravlje, sreću, blagoslov i mir i to je ono što nas je ispunilo i učinilo sretnima. Vrlo je važno spomenuti listić "Čevrt sata pred Presvetim" dostupan svima, a koji je pobudio želju za molitvom i iskrenošću.

Matea Galić, studentica

Presretna sam što su svećenici dozvolili ovo neprekidno klanjanje. Bilo mi je tako predivno, sa Isusom biti tako dugo u našoj misiji, moliti na našem jeziku, s našim ljudima. Ja osobno smatram ovo klanjanje kao početak obraćenja naše misije. Neka Isus milosrdni dotakne srca naših svećenika, da ovu pobožnost nastavimo svake godine.

Mira

Klanjanje na Veliki

etvrtak pred Presvetim i osobne molitve za svakidašnje ljudske životne poteškoće, pomoć onima kojima je najpotrebnije i kojih se nema tko sjetiti u današnjem surovom društvu, zdravlje naših najmilijih a također duhovne i materijalne obnove naše domovine Republike Hrvatske i hrvatske pradjedovine Bosne i Hercegovine, stvorili su ozračje mira, skromnosti i ufanja. Posebno uz podijeljenj listić "Čevrt sata pred Presvetim" pružena je mogućnost dubljoj meditaciji i pronalaska snage zajedno s našim Spasiteljem Isusom Kristom poći u novi darovani život - Uskrs 2016.

Branimir Batinić, student

Meni su se posebno svidjela čtanja naših mladih, meditacijski tekstovi i molitve za Getsemansku uru, a i mir i tišina u kojoj si u razmišljanju sam sa svojim Gospodinom.

Iva

Ideja neprekidnog klanjanja mi je odlična – to da svatko može doći kad njemu paše i kad mu zatreba da se pomoli. Bilo bi mi drago da se to ponovi. Posebno me dirnulo što sam mogla animirati i druge mlade koji nisu aktivni u misiji da dođu i poslije ih vidjeti kako mole.

Josipa Žuljević, framašica

Neizmjerni trud pojedinaca urodi obilnim plodovima. Evo, to svjedoći sinoćnje klanjanje. Jako, jako ugodno. Hvala Isusu da smo to dočekali i za sve ponizne duše koje su spremne na žrtvu, a pogotovo za našu mladež, koja se odazvala u velikom broju. Predivno iskustvo, koje bi se sada moglo nastaviti češće. Hvala Ti Isuse na ovom daru.

Damirka

Bilo mi je super. Jako sam sretna da smo moje dvije odrasle kćeri i ja sudjelovale na klanjanju. Predivno je bilo vidjeti da je u petak ujutro bilo i drugih žena sa djecom, bračnih parova. Kapelica je bila puna, ljudi su se stalno izmjenjivali. To je za mene znak da su ovakve "akcije" poželjne i možda potrebne kroz cijelu godinu.

Mirjana

Moliti zajedno krunicu Božanskom milosrđu i provesti sat vremena s Isusom dalo mi je osjećaj kao da sam bila bliže Isusu. Bila je to mogućnosti sebe potpuno predati Isusu.

Franciska, studentica

Što za mene zna

i klanjanje?

Obično u trenutku skrušenosti i šutnje svatko od nas može osjetiti Boga živog. Kako? Svatko će osjetiti samo ako traži. Draga braćo i sestre, vjernici štovatelji Presvetog Isusa Krista u Oltarskom Sakramentu, nitko ne jede ovo Tijelo, piše sv. Augustin, ako se nije prije poklonilo. I poklonila se noćas duša moja Gospodinu. Noćas je na muke Njegove moje srce zaplakalo, moja je duša plakala. Na riječ ljubav slomio se glas moj od tuge zbog LJUBAVI i boli Njegove koju je podnio radi mene, radi nas. Istodobno je zahvaljivala duša moja od srca što je ta bol i beskrajna žrtva ljubavi učinjena za moje najdraže, za mene, za moju vjeru, za moje i naše otkupljenje. Hvala Ti Isuse što dotičeš srce moje tamo gdje je ljubav Tvoja najveća - u milostivom srcu u nježnosti i empatiji za svakog čovjeka.

Valentina

Jako mi je drago da nam se pružila prilika u miru provesti neko vrijeme u šutnji i molitvi pred Presvetim. Moja kćerka i ja došle smo iza ponoći. Bila je puna kapela, a onda se opet izredalo par grupica. Jako mi je drago da je bilo i naših mladih iz misije, koji su i poslije dolazili kad smo mi već pošli kući - a to je bilo oko 2.30. Super! Možda bi bilo dobro da je i iza 23h isto bilo u crkvi jer neki nisu imali mjesta za kleknuti. Ali jako dojmljivo i lijepo.

Jasna

Napiši komentar

na vrh članka