Božićno promišljanje 2022.
Hladno nam je
Smrzavamo se, hladno nam je, zima nam pokazuje svoje zube, a skupo je da bi nam bilo toplije. Pretvaramo se u matematičare preživljavanja te intenzivnije i sa sjetom razmišljamo o dosadašnjem načinu života. Hladnoća u ove zimske dane pogađa nas u obiteljskim domovima i na mnogim mjestima našeg svakodnevnog funkcioniranja. Hladnoća nas posebno pogađa u crkvama, jer tražimo odgovore na mnoga pitanja: je li to baš tako potrebno, gdje su naši novci koje dajemo kroz crkveni porez, postoji li mogućnost dodatno sudjelovati u premošćivanju problema? Jednostano, dobijemo odgovore da trebamo u ovo vrijeme štedjeti, ne zbog ogromnih troškova, već najprije zbog zajedničke odgovornosti u nedostatku energije i njezine pravedne raspodjele. I slično tako...
Ova nas hladnoća ipak treba dovesti nečemu pozitivnome, da kroz nju promatramo nešto više: Je li nas zahvatila hladnoća naših međuljudskih odnosa? Imamo li empatije jedni za druge u trenucima kad ih niti ne primjećujemo? Jesmo li hladni na tuđu bol, muku, potrebu, osjećaj vlastite vrijednosti? I ne samo to: najprije primjetimo tuđu hladnoću prema nama samima. Hladno nam je zbog tuđe agresivnosti, zbog nečijeg vrijeđanja, zbog prevare i poniženja. Hladno nam je kakvi su često moji najbliži. Hladno nam je kako nezasluženo dobijemo nezahvalnost. Možda nam je hladno jer smo i sami hladni. Ubija nas hladnoća svih vrsta.
Isus nam se rodio u štalici. Hladno mu je bilo. Grijala Ga ljubav majke i Josipa. Grijala ga prisutnost krave, ovce, magarca, ponekog pastira u prohladnoj betlehemskoj noći. Nije ga ugrijao gostinjac, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. I bi Isusu hladno. I nas, pokušavajući se unijeti u taj ambijent, takne u srcu ta odbačenost u kojoj se Bog našao.
Danas 2000 i nešto godina više poslije tog hladnog dočeka Boga, trebamo postaviti sebi osnovno pitanje: Je li Bogu danas hladno? Smrzava li se danas? Je li beskućnik, bez topline i zahvalnosti ljudskoga srca? Kakva je kuća moje duše u kojoj se On, betlehemsko novorođenče, želi roditi?
Okitit ćemo svoje domove, napraviti najbolje kolače, potruditi se u radosti proslaviti ovaj sveti Božji dolazak među nas ljude. Sve ćemo učiniti da nama i našima bude bolje. Čak ćemo više osjetljivosti imati za potrebne, ranjene, odbačene. Sve je to Bogu milo i drago i nije sebičan. Hoćemo li mi biti sebični i dozvoliti da se On ne rodi u nama, da Mu s nama i u nama bude hladno? Kako jednostavan, ali i zahtjevan odgovor! Samo malo Mu treba, malo naše ljubavi, topline, malo naše ljudske zahvalnosti.
Čestit Božić i na dobro Vam došlo porođenje Isusovo!
