Odlazak u zasluženu mirovinu

Jučer je službeno, nakon 40 godina i 9 mjeseci u mirovinu otišla Ankica Ćosić.

Ovih je 40 i više godina u našoj bivšoj misiji u Stressemenstr. 66 i kasnije na Weddingu bila na usluzi mnogim roditeljima i djeci u vrtiću, suradnicima u hrvatskoj katoličkoj misiji, a posebno svećenicima. Proživljavala je sve radosti i žalosti, uspjehe i probleme koje smo kao zajednica živjeli.

Uvijek skromna, odgovorna, samozatajna, šutljiva, veoma vrijedna i odgovorna. Osoba čijim odlaskom u mirovinu naša misija doživljava nenadoknadiv gubitak. U svom životu i radu u našoj misiji mogla bi napisati romane, ali je njezin život riznica blaga za više od jednog romana. Nama je svećenicima doista bila i više nego majka, brinući o našim životima, sa svojom nježnošću, obzirom, ljubavlju i brigom. Nakon mnogih odlazaka, ovaj nam je odlazak doista veliki gubitak i teret, jer nismo morali brinuti niti o čistoći životnog prostora niti o svakodnevnom jelu, posvećujući se svojim pastoralnim obvezama. Sada ćemo neizvjesno i otežano morati dalje sami.

Napominjemo da ovom tekstu fali primjerena fotografija, jer naša je Ankica i u tome jasna da se ne želi isticati i da to nije potrebno. Skromnost.

Ankice draga, hvala ti za svu ljubav i brigu svih ovih godina i neka te Bog dragi nagradi svakim dobrom duše i tijela, da nam u mirovini proživiš duge, blagoslovljene i lijepe godine!