Što znamo o crkvi sv. Sebastijana?

Crkva svetog Sebastijana, gdje je i sjedište Hrvatske katoličke misije u Berlinu, nalazi se na Gartenplatzu, nedaleko S-Bahn stanice Nordbahnhof te u sjeni nekadašnjeg zida podjele jednog grada na dva svijeta.

Kamen temeljac za crkvu postavljen je 3. prosinca 1890., a posvećena je 26. lipnja 1893. godine. Posvetio ju je kraljevski biskup Georg von Kopp iz Breslaua.

Sagrađena je u neogotičkom stilu te je bila predviđena za 1000 sjedećih, odnosno 3000 stojećih mjesta. Projektant crkve bio je arhitekt Max Hasak, a sagrađena je po uzoru na crkvu svete Elizabete u Marburgu. Svodovi crkve visoki su od 21 do 23 m, a visina zvonika je 87 m. Na pročelju crkve iznad glavnog portala nalazi se veliki reljefni prikaz mučeništva sv. Sebastiana, a na zvoniku kameni reljef raka, jer se jedan velikodušni darivatelj prezivao Krebs.

Zanimljivo, crkva je napravljena u dijelu grada koji je bio radnički i u vrijeme snažne ljevičarske propagande protiv „ne-radničkih“ struktura, pa tako i Katoličke crkve. U to vrijeme dolazi do snažne industrijalizacije, ubrzanog i masovnog doseljenja mnogih radnika u Berlin, a onda i potrebe za gradnjom crkve.

U tom antikršćanskom ambijentu, u gradu gdje su katolici bili značajna i nebitna manjina, odvažiti se graditi ovako velebnu crkvu jest odvažnost bez presedana. Doduše, broj novodoseljenih katolika iz istočnih pruskih zemalja snažno je rastao. Kada je crkva sagrađena, a to je bila i želja graditelja, postala je znak nazočnosti i simbol katoličanstva u okruženju koje nije bilo takvo. Uz to, to je, poslije današnje katedrale St. Hedwig, treća najstarija katolička crkva u Berlinu i svojevrsni katolički simbol ovoga grada, pogotovo do kraja 2. svjetskog rata. Posvećena je svetom Sebastijanu, jer je već prije osnovana župa posvećena sv. Sebastijanu.

Budući da je Berlin bio bombardiran za vrijeme 2. svjetskog rata od strane saveznika, a bombardirana su značajno i industrijska postrojenja, tako je u neposrednoj blizini gađana i tvornica AEG. Zapaljivim savezničkim bombama 22. studenog 1943. pogođena je i crkva svetog Sebastijana i nakon tri dana izgorjela, jer vlasti nisu dozvolile njezino gašenje. Naime, samo 6 dana prije tog stradanja, iz crkve je na groblje ispraćen pokojni prelat Bernhard Lichtenberg, umro na glasu svetosti, a bio je snažni kritičar te utamničenik nacističkog režima. 185 svećenika i tisuće vjernika se okupilo u crkvi i oko nje. Vlasti, ogorčene takvim događajem i Lichtenbergovom popularnošću, jednostavno nisu dozvoljavale gašenje požara u crkvi koja im je bila tako snažno okupljalište otpora.

Ponovnoj obnovi crkve pristupilo se 1946. godine, a radovi su završeni te crkva ponovno bila u funkciji od 1950. Zanimljivo, za vrijeme obnove berlinske katedrale, dvojica berlinskih biskupa zaređeni su u zamjenskoj katedrali, crkvi svetog Sebastijana, Wilhelm Weskamm 31. srpnja 1951. godine te Julius Döpfner 25. ožujka 1957. godine. U tom periodu iz crkve su na groblje ispraćeni kardinal Konrad von Preysing 28. prosinca 1950. godine te Wilhelm Weskamm 27. kolovoza 1956.

Gradnjom berlinskog zida 1961. godine, župa je podijeljena, a crkva postala periferna u zapadnom Berlinu. Uz to, mnogo je starijih građevina srušeno, a sagrađene su mnoge zgrade te je došlo do značajne promjene vjerske strukture stanovništva, a od tada župa počinje rapidno stagnirati.

Nakon Drugog vatikanskog koncila i liturgijske reforme, godine 1973./1974. značajno je smanjen kapacitet sjedećih mjesta na oko 600. Obnovom je oltar iz prezbiterija, gdje mu je prirodno mjesto, prebačen u središnji dio lađe. Motive takvog zahvata možemo višestruko tumačiti. Prigodom 100.-te obljetnice gradnje, crkva je 1993. godine posljednji put renovirana.

Današnje stanje crkve zahtijeva sigurnosno renoviranje, zbog opasnosti odlomljavanja kamenja s crkve, pa je do daljnjega crkva opasana zaštitnom ogradom. Zbog tih problema, u tijeku su razgovori o budućnosti ove crkve, kao okupljališta i središnjeg mjesta berlinskih Hrvata.