Vrijeme radosti
Advent ili Došašće vrijeme je pripreme i iščekivanja susreta s Bogom, koji se ponizio i snizio da bi nam bio bliži, rodivši se u Betlehemu, u uvjetima bez svakog ljudskog dostojanstva. I da bismo pripravili svoje živote za taj susret, različito reagiramo i različito vidimo proslavu Božića. Sanjamo ili ostvarujemo susrete sa svojim obiteljima, prijateljima, užurbano, čak i nervozno kupujemo, bojeći se da ćemo nekoga zaboraviti, pazimo da stignemo na sva predbožićna slavlja i susrete, kitimo svoje borove različitim ukrasima i pri tome intimno se nadamo oduševljenju onih koji nam dolaze. Sve je ili puno toga spremno na susret, za Božić. A gdje je On? Gdje se to rađa, gdje se raduje, čemu se nada, što dočekuje? Gdje smo Njemu sagradili štalicu topline i radosti da bi se osjećao ugodno? Je li Njemu dar pripremljen, jesmo li mi Njegov radosni dar?
Ovaj susret s Bogom i Božjim ne ide bez Boga. Zbog toga se trebamo pripremiti prvenstveno za duhovne susrete s, u štalici rođenim, Isusom. Postimo i kroz to tjelesno uzdržavanje kontroliramo svoje emocije i porive, često i s pozitivnim učincima: odričemo se ne radi sebe, već radi onih i za one kojima možemo pomoći da i sami osjete radost Božića. Uz ovo asketsko uzdržavanje od suviška hrane ili luksuza, potrebna je jedna dublja duhovna dimenzija: dublje i više moliti, pokazivati milosrđe, praštati, uronuti u dubinu svoga srca i sebe korigirati i na drugačiji način vidjeti, ljubiti onom ljubavlju kojom nas Bog uzljubi.
Ako zanemarino taj duboki i intimni dio sebe i prekrijemo ga različitim aktivizmima i vanjskim manifestacijama koji Božje iz Božjeg izbacuju i ono Božje samo ostaje lijepa kulisa za naša različita životna paradiranja i nadopunjavanja praznine i hladnoće srca, ostaje nam prazna duša, život bez Boga, život u kolotečini koja Boga odbacuje, zanemaruje, ignorira, ne primjećuje.
A on je došao svakome od nas, da nam vrati naše dostojanstvo, da nam kaže da vrijedimo, jer nas On ljubi. Došao je i svaki put nam dolazi da obnovi pokidane niti, porušene mostove između neba i zemlje. Došao je k nama, radi nas i za nas. Što nam više treba osim to shvatiti, prihvatiti, uzvjerovati i u ljubavi mu napraviti jaslice u kojima će mu biti toplo i u kojima se neće osjećati strancem, suvišnim i nepotrebnim. Zbog nas i za nas, naše danas i sutra naš zemaljski hod i nebesku domovinu. Isuse, rodi se u našim srcima i obiteljima, da budemo gnijezda Tvoje ljubavi!
Čestit Božić i na dobro Vam došlo porođenje Isusovo!
