Euharistija je predokus vječnosti i naš susret na ovome svijetu sa živim Bogom. Euharistijsko slavlje centar je našeg kršćanskog života. To je hrana vječnosti u ovom prolaznom svijetu te okrjepa u težinama života. Za susret sa živim Kristom treba se pripremiti i čiste duše pristupiti stolu Gospodnjem. Redovita je praksa da se za sakrament Prve svete pričesti pripremamo u trećem razredu.

Raspored vjeronauka te prijavnicu za vjeronauk možete popuniti ovdje:

Sveta euharistija dovršava kršćansku inicijaciju. Oni naime koji su Krstom uzdignuti na dostojanstvo kraljevskog svećeništva te krizmom dublje suobličeni Kristu, po Euharistiji sudjeluju s čitavom zajednicom u samoj Gospodinovoj žrtvi. »Naš je Spasitelj na Posljednjoj večeri, one noći kad bijaše predan, ustanovio euharistijsku žrtvu svoga Tijela i Krvi, da ovjekovječi kroz stoljeća žrtvu križa, sve dok ne dođe, te da tako Crkvi, svojoj ljubljenoj Zaručnici, povjeri spomen-čin svoje smrti i uskrsnuća: sakrament pobožnosti, znak jedinstva, vez ljubavi, vazmenu gozbu,’na kojoj se Krist blaguje, duša se napunja milošću i daje nam se zalog buduće slave’.«

Euharistija je »izvor i vrhunac svega kršćanskog života«. »Ostali sakramenti, kao i sve crkvene službe i djela apostolata, tijesno su povezani s Euharistijom i prema njoj su usmjereni. Presveta euharistija naime sadrži svekoliko duhovno dobro Crkve, to jest samoga Krista – našu Pashu.« »Euharistija primjereno označuje i čudesno ostvaruje zajedništvo života s Bogom i jedinstvo Božjeg naroda, na čemu se temelji sama Crkva. U njoj jest vrhunac kako djelovanja kojim Bog u Kristu posvećuje svijet, tako i bogoštovlja koje ljudi iskazuju Kristu i po njemu Ocu u Duhu Svetom.« Konačno, euharistijskim slavljem mi se već pridružujemo nebeskoj liturgiji i unaprijed kušamo vječni život kada »Bog bude sve u svima« (1 Kor 15, 18). Ukratko, Euharistija je sažetak i ukupnost naše vjere: »Naš se način mišljenja slaže s euharistijom, a euharistija sa svoje strane potvrđuje naš način mišljenja.« (Katekizam 1322-1327)

Kan. 897 - Najuzvišeniji je sakrament presveta euharistija, u kojoj je sadržan, prinosi se i prima sam Krist Gospodin i po kojoj Crkva trajno živi i raste. Euharistijska žrtva, spomen-čin Gospodnje smrti i uskrsnuća, u kojoj se ovjekovječuje žrtva križa, vrhunac je i izvor svega bogoštovlja i kršćanskog života, kojom se označuje i ostvaruje jedinstvo Božjeg naroda i dovršava izgradnja Tijela Kristova. Ostali su naime sakramenti i sva crkvena djela apostolata s presvetom euharistijom povezani i k njoj usmjereni.

Kan. 898 - Neka vjernici u najvećoj mjeri štuju presvetu euharistiju, sudjelujući djelatno u slavljenju najuzvišenije žrtve, primajući veoma pobožno i često taj sakrament i časteći ga s najdubljim klanjanjem; neka pastiri duša, razlažući nauk o tom sakramentu, pomno poučavaju vjernike o toj obvezi.

Kan. 899 - § 1. Euharistijsko slavlje čin je samoga Krista i Crkve u kojem Krist Gospodin svećeničkom službom samoga sebe, bivstveno prisutnoga pod prilikama kruha i vina, prinosi Bogu Ocu, a vjernicima združenim u njegovu prinošenju daje se kao duhovna hrana.

§ 2. Na euharistijskom sastanku Božji se narod saziva u jedno pod predsjedanjem biskupa ili prezbitera pod njegovom vlašću, koji djeluju u osobi Krista, a svi prisutni vjernici, bilo klerici bilo laici, surađuju time što sudjeluju svatko na svoj način prema različitosti redova i bogoslužnih služba.

§ 3. Neka se euharistijsko slavlje uredi tako da svi sudionici prime iz njega obilje plodova radi čega je Krist Gospodin i ustanovio euharistijsku žrtvu.

Služitelj presvete euharistije

Kan. 900 - § 1. Služitelj koji može u osobi Krista tvoriti sakrament euharistije samo je valjano zaređen svećenik.

§ 2. Euharistiju dopušteno slavi svećenik kojemu to ne priječi kanonski zakon, uz obdržavanje propisa kanona koji slijede.

Kan. 901 - Svećeniku je slobodno namijeniti misu za svakoga, bilo za žive bilo za mrtve.

Kan. 902 - Svećenici mogu euharistiju koncelebrirati, osim ako drukčije traži ili savjetuje korist vjernika; ipak je svaki posve slobodan slaviti euharistiju pojedinačno, ali ne u vrijeme kad se u istoj crkvi ili kapeli slavi koncelebracija.

Kan. 903 - Neka se svećeniku dopusti slavljenje iako rektoru crkve nije poznat, samo ako ili pokaže preporučno pismo svojeg ordinarija ili svojeg poglavara ne starije od godinu dana, ili ako se razborito može smatrati da mu nije zabranjeno slaviti misu.

Kan. 904 - Neka svećenici, imajući uvijek na pameti da se u otajstvu euharistijske žrtve trajno vrši djelo otkupljenja, slave misu često; dapače, usrdno se preporučuje svakodnevno slavljenje, koje je, doduše i kad nije moguće prisustvovanje vjernika, čin Krista i Crkve u obavljanju kojeg svećenici ispunjaju svoju osobitu zadaću.

Kan. 905 - § 1. Izuzevši slučajeve u kojima je prema pravnoj odredbi dopušteno više puta istoga dana slaviti ili koncelebrirati euharistiju, svećeniku nije dopušteno slaviti više od jedan put na dan.

§ 2. Ako nema dovoljno svećenika, mjesni ordinarij može dopustiti da svećenici zbog opravdana razloga slave misu dvaput dnevno; dapače, kad to traži pastoralna potreba, i triput nedjeljama i zapovijedanim blagdanima.

Kan. 906 - Neka svećenik ne slavi euharistijsku žrtvu bez sudjelovanja barem kojeg vjernika, osim ako ima opravdana i razumna razloga.

Kan. 907 - Đakonima i laicima nije dopušteno u euharistijskom slavlju izgovarati molitve, naročito ne euharistijsku molitvu, niti obavljati čine koji su vlastiti svećeniku slavitelju.

Kan. 908 - Katoličkim je svećenicima zabranjeno koncelebrirati euharistiju zajedno sa svećenicima ili služiteljima Crkava ili crkvenih zajednica koje nisu u potpunom zajedništvu s Katoličkom crkvom.

Kan. 909 - Neka svećenik ne propusti dolično se molitvom pripraviti za slavljenje euharistijske žrtve i zahvaliti Bogu, kad ona završi.

Kan. 910 - § 1. Redoviti je služitelj svete pričesti biskup, prezbiter ili đakon.

§ 2. Izvanredni je služitelj svete pričesti akolit, a i drugi vjernik ovlašten prema odredbi kan. 230, § 3.

Kan. 911 - § 1. Dužnost i pravo nositi bolesnicima presvetu euharistiju kao popudbinu imaju župnik, župni vikari, kapelani te poglavar zajednice u kleričkim redovničkim ustanovama ili družbama apostolskoga života svima koji su u kući.

§ 2. U potrebi ili barem s pretpostavljenom dozvolom župnika, kapelana ili poglavara, kojega poslije o tome treba obavijestiti, to mora učiniti svaki svećenik ili drugi služitelj svete pričesti.

Sudjelovanje u presvetoj euharistiji

Kan. 912 - Svakom krštenom kome se to pravom ne zabranjuje može se i mora dopustiti da prima svetu pričest.

Kan. 913 - § 1. Da bi se presveta euharistija mogla podjeljivati djeci, traži se da imaju dovoljno znanja i brižljivu pripravu, tako da prema svojem poimanju shvaćaju Kristovo otajstvo i da mogu s vjerom i pobožnošću primati Gospodinovo tijelo.

§ 2. Ipak djeci u smrtnoj pogibelji može se presveta euharistije podijeliti ako mogu razlikovati Kristovo Tijelo od obične hrane i primiti pričest s poštovanjem.

Kan. 914 - Dužnost je u prvom redu roditelja i onih koji ih zamjenjuju te župnika brinuti se da se djeca koja su stekla sposobnost da se služe razumom dolično priprave i što prije okrijepe ovom božanskom hranom, ali tako da prije obave sakramentalnu ispovijed; dužnost je župnika također bdjeti da se ne pričešćuju djeca koja nisu stekla sposobnost da se služe razumom ili koja, prema njegovu sudu, nisu dovoljno pripravljena.

Kan. 915 - Neka se primanje svete pričesti ne dopušta izopćenima ni udarenima zabranom bogoslužja pošto im je izrečena ili proglašena kazna, a ni drugima koji tvrdokorno ustraju u očitom teškom grijehu.

Kan. 916 - Tko je svjestan teškog grijeha, neka, ako prije ne obavi sakramentalnu ispovijed, ne slavi misu i neka se ne pričešćuje Gospodinovim tijelom, ako nema važna razloga i nema pogodne prigode za ispovijed; u tom slučaju neka se sjeti da je dužan pobuditi čin savršenog pokajanja koji uključuje nakanu da se ispovjedi što prije.

Kan. 917 - Tko je već primio presvetu euharistiju, može je ponovno istoga dana primiti samo u euharistijskom slavlju u kojem sudjeluje, uz poštovanje propisa kan. 921, § 2.

Kan. 918 - Veoma se preporučuje da vjernici primaju svetu pričest u samom euharistijskom slavlju; onima pak koji je zbog opravdana razloga mole neka se podijeli izvan mise, uz obdržavanje bogoslužnih obreda.

Kan. 919 - § 1. Tko želi primiti presvetu euharistiju, neka se barem sat vremena prije svete pričesti uzdrži od bilo kakva jela i pića, izuzevši samo vodu i lijek.

§ 2. Svećenik koji istoga dana dva ili tri puta slavi presvetu euharistiju može uzeti nešto hrane prije drugog ili trećeg slavlja iako između tih slavlja nije prošlo vrijeme od jednog sata.

§ 3. Osobe poodmakle dobi i oni koji boluju od neka bolesti, a i oni koji ih dvore, mogu primiti presvetu euharistiju iako su prethodnog sata uzeli nešto hrane.

Kan. 920 - § 1. Svaki vjernik, pošto je prvi put primio presvetu euharistiju, dužan je primit svetu pričest barem jedanput godišnje.

§ 2. Ta zapovijed treba da se izvrši u vazmeno vrijeme, osim ako se zbog opravdana razloga izvrši u drugo vrijeme dotične godine.

Kan. 921 - § 1. Neka se vjernici koji se nalaze u smrtnoj pogibelji, bilo ona posljedica ma kojeg uzroka, okrijepe svetom pričešću kao popudbinom.

§ 2. Veoma se preporučuje da se oni koji se nađu u životno pogibelji ponovno pričeste, iako su se toga dana već okrijepili svetom pričešću.

§ 3. Preporučuje se da se sveta pričest dok traje smrtna pogibelj podijeli više puta, u različite dane.

Kan. 922 - Neka se sveta popudbina bolesnih ne odgađa previše; neka dušobrižnici pomno paze da se bolesnici njome okrijepe dok su pri potpunoj svijesti.

Kan. 923 - Vjernici mogu sudjelovati u euharistijskoj žrtvi i primati svetu pričest po bilo kojem katoličkom obredu, uz obdržavanje propisa kan. 844.

Obredi i ceremonije euharistijskog slavlja

Kan. 924 - § 1. Presveta euharistijska žrtva mora se prinositi s kruhom i vinom kojemu treba dodati malo vode.

§ 2. Kruh mora biti samo pšenični i nedavno pečen, tako da nema nikakve opasnosti od kvarenja.

§ 3. Vino mora biti prirodno od trsova ploda i nepokvareno.

Kan. 925 - Neka se sveta pričest dijeli samo pod prilikom kruha ili, prema odredbi bogoslužnih zakona, pod objema prilikama; ali, ako traži potreba, i samo pod prilikom vina.

Kan. 926 - Prema drevnoj predaji latinske Crkve neka svećenik u euharistijskom slavlju upotrebljava beskvasan kruh gdje god prinosio žrtvu.

Kan. 927 - Ne smije se, ni u skrajnoj potrebi, posvetiti jedna tvar bez druge ili pak obje izvan euharistijskog slavlja.

Kan. 928 - Neka se euharistijsko slavlje obavlja na latinskom ili drugom jeziku, samo ako su bogoslužni tekstovi zakonito odobreni.

Kan. 929 - Neka svećenici i đakoni u slavljenu i podjeljivanju euharistije nose sveto odijelo propisano rubrikama.

Kan. 930 - § 1. Svećenik bolestan ili poodmakle dobi, ako ne može stajati, može slaviti euharistijsku žrtvu sjedeći, obdržavajući, dakako, bogoslužne znakove, ali ne pred narodom, osim s dozvolom mjesnog ordinarija.

§ 2. Slijep ili od druge bolesti nemoćan svećenik dopušteno slavi euharistijsku žrtvu, upotrebljavajući bilo koji od odobrenih misnih tekstova, uz prisutnost, ako je potrebno, drugog svećenika ili đakona ili također propisno poučena laika da mu pomaže.

Vrijeme i mjesto euharistijskog slavlja

Kan. 931 - Slavljenje i dijeljenje euharistije može biti svakog dana i sata, osim onda kad to isključuju bogoslužne odredbe.

Kan. 932 - § 1. Neka se euharistijsko slavlje obavlja na svetom mjestu, osim ako u posebnom slučaju potreba traži drukčije; u tom slučaju slavlje mora biti na doličnu mjestu.

§ 2. Euharistijska žrtva treba da se obavlja na posvećenom ili blagoslovljenom oltaru; izvan svetog mjesta može se upotrijebiti prikladan stol, ali uvijek s oltarnikom i tjelesnikom.

Kan. 933 - Zbog opravdana razloga i s izričitom dozvolom mjesnog ordinarija svećeniku je dopušteno, pošto otkloni sablazan, slaviti euharistiju u hramu neke Crkve ili crkvene zajednice koje nisu u potpunom zajedništvu s Katoličkom crkvom.

Čuvanje i štovanje presvete euharistije

Kan. 934 - § 1. Presveta euharistija:

1. mora se čuvati u stolnici ili u crkvi koja je s njom izjednačena, u svakoj župnoj crkvi i crkvi ili kapeli povezanoj s kućom redovničke ustanove ili družbe apostolskoga života;

2. može se čuvati u biskupovoj kapelici i, s dozvolom mjesnog ordinarija, u drugim crkvama, kapelama i kapelicama.

§ 2. U svetim mjestima, gdje se čuva presveta euharistija, mora uvijek biti netko tko vodi o njoj brigu i neka, ako je moguće, svećenik ondje slavi misu barem dvaput mjesečno.

Kan. 935 - Nikome nije dopušteno presvetu euharistiju držati kod sebe ili je nositi sa sobom na put, osim zbog hitne pastoralne potrebe i uz obdržavanje propisa dijecezanskog biskupa.

Kan. 936 - U kući redovničke ustanove ili u kojoj drugoj kući pobožnosti neka se presveta euharistija čuva samo u crkvi ili u glavnoj kapeli povezanoj s kućom; ordinarij ipak može zbog opravdana razloga dopustiti da se čuva i u drugoj kapeli iste kuće.

Kan. 937 - Neka crkva u kojoj se čuva presveta euharistija bude svakog dana otvorena barem nekoliko sati da bi vjernici mogli pred svetotajstvom moliti, osim ako to priječi važan razlog.

Kan. 938 - § 1. Neka se presveta euharistija redovito čuva samo u jednom svetohraništu crkve ili kapele.

§ 2. Svetohranište u kojem se čuva presveta euharistija neka bude smješteno u nekom istaknutom, vidnom, ukrašenom i za molitvu prikladnom dijelu crkve ili kapele.

§ 3. Svetohranište u kojemu se redovito čuva presveta euharistija neka bude nepokretno, izrađeno od tvrde i neprozirne tvari i tako zatvoreno da se što je moguće sigurnije izbjegne opasnost obeščašćenja.

§ 4. Zbog važna razloga dopušteno je presvetu euharistiju čuvati na drugom sigurnijem i časnom mjestu, osobito noću.

§ 5. Tko vodi brigu za crkvu ili kapelu, neka se brine da se ključ svetohraništa u kojem je pohranjena presveta euharistija veoma brižljivo čuva.

Kan. 939 - Neka se u ciboriju ili posudici čuva onoliko posvećenih hostija koliko je dovoljno za potrebe vjernika i neka se često mijenjaju, pošto se propisno upotrijebe stare.

Kan. 940 - Pred svetohraništem u kojemu se čuva presveta Euharistija neka trajno gori posebna svjetiljka, kojom se označuje i časti Kristova prisutnost.

Kan. 941 - § 1. U crkvama i kapelama u kojima se čuva, presveta se euharistija može izlagati u ciboriju ili u pokaznici, uz obdržavanje odredaba propisanih u bogoslužnim knjigama.

§ 2. Za vrijeme misnog slavlja neka se u samom prostoru crkve ili kapele ne izlaže svetotajstvo.

Kan. 942 - Preporučuje se da u tim crkvama i kapelama svake godine bude na odgovarajuće vrijeme, iako ne neprekidno, duže svečano izlaganje presvetog sakramenta da bi područna zajednica euharistijsko otajstvo razmatrala i klanjala mu se; takvo pak izlaganje neka se obavlja samo ako se predviđa odgovarajući posjet vjernika i uz obdržavanje donesenih odredaba.

Kan. 943 - Služitelj izlaganja svetotajstva i euharistijskog blagoslova jest svećenik ili đakon; u posebnim okolnostima služitelj samo izlaganja i pohranjivanja, ali bez blagoslova, jest akolit, izvanredni služitelj svete pričesti ili netko drugi koga ovlasti mjesni ordinarij, uz obdržavanje propisa dijecezanskog biskupa.

Kan. 944 - § 1. Neka se za javno svjedočenje štovanja presvete euharistije obavlja procesija javnim putovima, osobito na svetkovinu Tijela i Krvi Kristove, gdje to prema sudu dijecezanskog biskupa može biti.

§ 2. Zadaća je dijecezanskog biskupa da donese uredbe o procesijama, čime neka se pobrine za sudjelovanje u procesijama i za njihovo dostojanstvo.

Prilog za misno slavlje

Kan. 945 - § 1. Prema potvrđenom običaju Crkve, svećeniku koji slavi ili koncelebrira misu dopušteno je primiti prilog da bi misu namijenio na određenu nakanu.

§ 2. Usrdno se preporučuje svećenicima da i bez primanja ikakva priloga slave misu na nakanu vjernika, osobito onih siromašnih.

Kan. 946 - Vjernici koji daju prilog da bi se na njihovu nakanu namijenila misa pridonose dobru Crkve i time sudjeluju u njezinoj brizi za uzdržavanje službenika i djela.

Kan. 947 - Neka se od misnog priloga posve ukloni čak i privid špekulantskog poslovanja ili trgovine.

Kan. 948 - Treba namijeniti toliko misa koliko ima pojedinačnih nakana za koje je dan i primljen, pa makar neznatan, prilog.

Kan. 949 - Onaj koji je obvezan slaviti i namijeniti misu na nakanu onih koji su dali prilog vezan je tom obvezom i onda kad su primljeni prilozi propali bez njegove krivnje.

Kan. 950 - Ako se dade svota novca da se namijene mise bez naznake broja misa koje treba da se slave, taj će se broj izračunati prema prilogu koji je propisan u mjestu u kojemu boravi darovatelj, osim ako se zakonito mora pretpostaviti da mu je nakana bila drukčija.

Kan. 951 - § 1. Svećenik koji istoga dana slavi više misa može svaku namijeniti na nakanu za koju je dan prilog, obdržavajući ipak zakon da za sebe uzme, osim na dan rođenja Gospodinova, prilog samo za jednu misu, a da ostale preda u svrhe koje je propisao ordinarij, dopustivši doduše neku naknadu s izvanjskog naslova.

§ 2. Svećenik koji istoga dana koncelebrira drugu misu ne može ni s kojeg razloga primiti za nju prilog.

Kan. 952 - § 1. Dužnost je pokrajinskog sabora ili pokrajinske biskupske skupštine da odlukom utvrdi za svu pokrajinu koliki prilog treba dati za slavljenje i namjenu mise, te svećeniku nije dopušteno tražiti veći iznos; dopušteno mu je ipak primiti dobrovoljno ponuđeni veći, a i manji prilog od onog određenog za namjenu mise.

§ 2. Gdje nema takve odluke, neka se obdržava običaj koji je na snazi u biskupiji.

§ 3. Članovi bilo koje redovničke ustanove moraju se također ponašati prema istoj odluci ili mjesnom običaju, o kojima se govori u §§ 1 i 2.

Kan. 953 - Nitko ne smije primiti toliko priloga za mise koje treba da osobno namijeni ako ih ne može namijeniti u godinu dana.

Kan. 954 - Ako se u nekim crkvama ili kapelama traži slavljenje većeg broja misa nego što se tu može slaviti, dopušteno je slaviti ih drugdje, osim ako su darovatelji izričito izrazili protivnu volju.

Kan. 955 - § 1. Tko namjerava drugima povjeriti slavljenje misa koje treba da se namijene, neka slavljenje tih misa što prije povjeri svećenicima po svom izboru, samo ako je siguran da su besprijekorni; mora predati sav primljeni prilog, osim ako je sigurno utvrđeno da je višak koji prelazi u biskupiji dužni iznos dan s obzirom na osobu; obvezan je također voditi brigu za slavljenje misa dok ne dobije potvrdu i o preuzetoj obvezi i o primljenom prilogu.

§ 2. Vrijeme u kojemu treba da se slave mise počinje od dana kad je to primio svećenik koji će ih slaviti, osim ako je određeno nešto drugo.

§ 3. Oni koji drugima povjere mise koje treba slaviti neka bez odgode upišu u knjigu i primljene mise i one predane drugima i neka ubilježe i priloge za njih.

§ 4. Svaki svećenik mora točno upisivati mise primljene za slavljenje i one namijenjene.

Kan. 956 - Svi i pojedini upravitelji nabožnih zaklada ili oni koji su na bilo koji način obvezni voditi brigu o slavljenju misa, bilo klerici bilo laici, neka svojim ordinarijima predaju misne obveze kojima nije udovoljeno u godinu dana, na način koji ordinarij treba da odrede.

Kan. 957 - Dužnost i pravo nadzora nad ispunjavanjem misnih obveza pripada u crkvama svjetovnoga klera mjesnom ordinariju, a u crkvama redovničkih ustanova ili družba apostolskoga života njihovim poglavarima.

Kan. 958 - § 1. Župnik i rektor crkve ili drugog mjesta pobožnosti u kojima se običavaju primati misni prilozi neka imaju posebnu knjigu u koju neka točno upisuju broj misa koje treba da se slave, nakanu, dani prilog i namijenjene mise.

§ 2. Ordinarij je obvezan svake godine pregledati te knjige osobno ili preko drugoga.