Za sakrament ispovijedi svećenici redovito stoje na raspolaganju pola sata prije svete mise nedjeljom i radnim danima. Za ostale termine ispovijedi ili duhovnog razgovora treba nazvati svećenike i dogovoriti termin. U vrijeme svetih vremena (uskrsno i božićno vrijeme), raspored ispovijedanja prilagođen je povećanim potrebama, poštujući ostale pastoralne aktivnosti.

»Oni koji pristupaju sakramentu pokore primaju od Božjeg milosrđa oproštenje uvrede nanesene Bogu i ujedno se pomiruju sa Crk vom, koju su svojim grijehom ranili i koja radi za njihovo obraćenje s ljubavlju, primjerom i molitvom.«

Kako se ovaj sakrament zove? Zove se sakrament obraćenja, jer sakramentalno ostvaruje Isusov poziv na obraćenje, put povratka k Ocu od kojega se čovjek grijehom udaljio. Zove se sakrament pokore jer posvećuje osobni i crkveni put obraćenja, kajanja i zadovoljštine kršćanina grešnika. Zove se sakrament ispovijedi, jer je priznanje ili ispovijed grijeha pred svećenikom bitni element ovog sakramenta. Zato je taj sakrament u svom dubokom značenju i »ispovijedanje«, priznanje i hvala Božjoj svetosti i njegovu milosrđu prema čovjeku grešniku. Zove se sakrament oproštenja jer, po svećenikovu sakramentalnom odrješenju, Bog daje pokorniku »oproštenje i mir«. Zove se sakrament pomirenja jer daruje grešniku ljubav Boga pomiritelja: »Dajte, pomirite se s Bogom!« (2 Kor 5, 20). Tko živi od Božje milosrdne ljubavi, spreman je odgovoriti Gospodnjem pozivu: »Idi i najprije se izmiri s bratom« (Mt 5, 24).

Zašto sakrament pomirenja poslije krsta? »Oprali ste se, posvetili ste se, opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega« (1 Kor 6, 11). Treba shvatiti veličinu Božjega dara, primljenog u sakramentima kršćanske inicijacije, da se shvati koliko je grijeh nešto nedopustivo za onoga koji se »Kristom zaodjenuo«7 . Ali apostol Ivan kaže: »Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama« (1 Iv 1, 8). K tome, i sam nas Gospodin uči moliti: »Otpusti nam grijehe naše« (Lk 11, 4), povezujući uzajamno opraštanje naših uvreda s oproštenjem koje će Bog dati za naše grijehe. (Katekizam 1422-1425)

Kan. 959 - Vjernici koji u sakramentu pokore ispovijedaju grijehe zakonitom služitelju, koji se za njih kaju i imaju nakanu da se poprave, po odrješenju toga služitelja dobivaju od Boga oproštenje grijeha počinjenih poslije krštenja i ujedno se izmiruju s Crkvom, koju su griješeći ranili.

Kan. 960 - Pojedinačna i cjelovita ispovijed i odrješenje jesu jedini redoviti način na koji se vjernik svjestan teškog grijeha pomiruje s Bogom i Crkvom; samo fizička ili moralna nemogućnost ispričava od takve ispovijedi; u tom slučaju pomirenje se može postići i na druge načine.

Kan. 961 - § 1. Odrješenje za više pokornika istodobno ne može se bez prethodne pojedinačne ispovijedi podijeliti na skupni način, osim:

1. ako prijeti smrtna pogibelj te svećenik ili svećenici nemaju vremena pojedinačno ispovjediti pokornike;

2. ako je velika potreba, to jest kad, prema broju pokornika, nema na raspolaganju dovoljno ispovjednika da u prikladno vrijeme propisno saslušaju ispovijedi pojedinaca, pa bi tako pokornici, bez svoje krivnje, bili prisiljeni ostati dugo bez sakramentalne milosti ili svete pričesti; ipak ne smatra se da je potreba dovoljna kad se ne mogu imati na raspolaganju ispovjednici samo zbog velikog broja pokornika, kao što može biti na veliki blagdan ili prigodom hodočašća.

§ 2. Donijeti sud da li ima uvjeta potrebnih prema odredbi § 1, br. 2 pripada dijecezanskom biskupu, koji može odrediti slučajeve takve potrebe vodeći računa o mjerilima s kojima su se složili drugi članovi biskupske konferencije.

Kan. 962 - § 1. Da bi vjernik valjano uživao sakramentalno odrješenje podijeljeno za više osoba istodobno, ne traži se samo da bude pravo raspoložen nego i da istodobno donese odluku da će u dužnom vremenu pojedinačno ispovjediti teške grijehe koje sada ne može tako ispovjediti.

§ 2. Vjernici i prigodom primanja skupnog odrješenja, ako je moguće, treba da se pouče u onome što se traži prema odredbi § 1, a skupnom odrješenju, pa i u smrtnoj pogibelji, treba da prethodi, ako to vrijeme dopušta, poticaj da svatko nastoji pobuditi čin kajanja.

Kan. 963 - Onaj komu se skupnim odrješenjem opraštaju teški grijesi neka se prvom prigodom pojedinačno ispovjedi prije nego što ponovno dobije skupno odrješenje, osim ako nastupi opravdan razlog, pri čemu ostaje na snazi obveza kan. 989.

Kan. 964 - § 1. Vlastito je mjesto za sakramentalno ispovijedanje crkva ili kapela.

§ 2. Što se tiče ispovjedaonice, neka biskupska konferencija izda odredbe, vodeći ipak računa da uvijek na vidnom mjestu budu ispovjedaonice s čvrstom rešetkom između pokornika i ispovjednika da se njima mogu slobodno služiti vjernici koji to žele.

§ 3. Neka se ne ispovijeda izvan ispovjedaonice, osim ako ima opravdana razloga.

Služitelj sakramenta pokore

Kan. 965 - Samo je svećenik služitelj sakramenta pokore.

Kan. 966 - § 1. Za valjano odrješenje od grijeha traži se da služitelj, osim vlasti reda, ima i ovlast vršiti je nad vjernicima kojima podjeljuje odrješenje.

§ 2. Svećenik može dobiti tu ovlast bilo po samom pravu bilo po dopuštenju koje mjerodavna vlast daje prema odredbi kan. 969.

Kan. 967 - § 1. Osim rimskog prvosvećenika ovlast da ispovijedaju vjernike posvuda u svijetu po samom pravu imaju i kardinali; isto tako biskupi koji se njome i dopušteno svagdje služe, osim ako to u pojedinačnom slučaju uskrati dijecezanski biskup.

§ 2. Oni koji imaju trajnu ovlast ispovijedanja, bilo snagom službe bilo snagom dopuštenja ordinarija mjesta inkardinacije ili mjesta prebivališta, mogu tu ovlast vršiti svagdje, osim ako to u pojedinačnom slučaju uskrati mjesni ordinarij, uz obdržavanje propisa kan. 974, §§ 2 i 3.

§ 3. Po samo pravu tu ovlast imaju svagdje prema članovima i drugima koji danonoćno borave u kući ustanove ili družbe oni koji su ovlašteni ispovijedati snagom službe ili snagom dopuštenja mjerodavnog poglavara prema odredbi kann. 968, § 2 i 969, § 2; oni se njome i dopušteno služe, osim ako to neki viši poglavar u pojedinačnom slučaju uskrati prema svojim podložnicima.

Kan. 968 - § 1. Ovlast ispovijedanja imaju snagom službe, svaki za svoju oblast, mjesni ordinarij, kanonik pokorničar, isto tako i župnik i oni koji zamjenjuju župnika.

§ 2. Snagom službe ovlast ispovijedanja svojih podložnika i drugih koji danonoćno borave u kući imaju poglavari redovničke ustanove ili družbe apostolskoga života, ako su kleričke papinskoga prava, koji prema odredbi konstitucija imaju izvršnu vlast upravljanja, ali uz obdržavanje propisa kan. 630, § 4.

Kan. 969 - § 1. Samo je mjesni ordinarij mjerodavan dati bilo kojem prezbiteru ovlast da ispovijeda sve vjernike; ali, neka se prezbiteri koji su članovi redovničkih ustanova njome ne služe bez barem pretpostavljene dozvole svojeg poglavara.

§ 2. Poglavar redovničke ustanove ili družbe apostolskoga života, o kojem se govori u kan. 968, § 2, mjerodavan je dati bilo kojem prezbiteru ovlast ispovijedanja svojih podložnika i drugih koji danonoćno borave u kući.

Kan. 970 - Neka se ovlast ispovijedanja daje samo onim prezbiterima koji se na ispitu nađu prikladnima ili je njihova prikladnost poznata na drugi način.

Kan. 971 - Neka mjesni ordinarij ne dade trajnu ovlast ispovijedanja prezbiteru, iako taj ima u njegovoj oblasti prebivalište ili boravište, prije nego pita za mišljenje, ako je moguće, ordinarija toga prezbitera.

Kan. 972 - Mjerodavna vlast, o kojoj se govori u kan. 969, može dati ovlast ispovijedanja bilo na neodređeno bilo na određeno vrijeme.

Kan. 973 - Trajna ovlast ispovijedanja neka se daje napismeno.

Kan. 974 - § 1. Mjesni ordinarij, isto tako i mjerodavni poglavar neka ne opozivaju trajno danu ovlast ispovijedanja, osim zbog važna razloga.

§ 2. Ako mjesni ordinarij, o kojem se govori u kan. 967, § 2, opozove danu ovlast ispovijedanja, prezbiter tu ovlast gubi posvuda; ako tu ovlast opozove drugi mjesni ordinarij, gubi je samo na području opozivanja.

§ 3. Svaki mjesni ordinarij koji ovlast za ispovijedanje danu nekom prezbiteru opozove neka obavijesti ordinarija koji je vlastit prezbiteru po inkardinaciji ili, ako se radi o članu redovničke ustanove, njegova mjerodavnog poglavara.

§ 4. Ako ovlast ispovijedanja opozove vlastiti viši poglavar, prezbiter svagdje gubi ovlast ispovijedanja prema članovima ustanove; ako tu ovlast opozove drugi mjerodavni poglavar, gubi je samo prema podložnicima njegove oblasti.

Kan. 975 - Osim opozivom, ovlast o kojoj se govori u kan. 967, § 2 prestane gubitkom službe ili ekskardinacijom ili gubitkom prebivališta.

Kan. 976 - Svaki svećenik, ako i nema ovlasti ispovijedanja, valjano i dopušteno odrješuje od svih cenzura i grijeha sve pokornike koji se nalaze u smrtno pogibelji, premda je prisutan ovlašteni svećenik.

Kan. 977 - Odrješenje sukrivca u grijehu protiv šeste Božje zapovijedi nije valjano, osim u smrtnoj pogibelji.

Kan. 978 - § 1. U ispovijedanju neka svećenik bude svjestan da on jednako vrši ulogu i suca i liječnika i da ga je Bog postavio za služitelja istodobno božanske i pravednosti i milosrđa, da bi radio za Božju čast i spasenje duša.

§ 2. Kao službenik Crkve neka ispovjednik u podjeljivanju sakramenta vjerno prianja uz nauk učiteljstva i uz odredbe koje je donijela mjerodavna vlast.

Kan. 979 - Neka svećenik u postavljanju pitanja postupa razborito i obzirno, vodeći računa o položaju i dobi pokornika, i neka se kloni ispitivanja o imenu sukrivca.

Kan. 980 - Ako svećenik ne sumnja u raspoloženje pokornika i ovaj moli odrješenje, neka odrješenje ne uskrati niti odloži.

Kan. 981 - Prema kakvoći i broju grijeha neka ispovjednik, vodeći ipak računa o pokornikovu stanju, naloži spasonosne i primjerene zadovoljštine, koje je pokornik obvezan osobno ispuniti.

Kan. 982 - Onaj tko ispovjedi da je crkvenoj vlasti lažno prijavio nedužna ispovjednika zbog zlodjela poticanja na grijeh protiv šeste Božje zapovijedi neka se ne odriješi ako prije izričito ne opozove lažnu prijavu i ne bude spreman nadoknaditi štetu, ako je ima.

Kan. 983 - § 1. Sakramentalni je pečat nepovrediv; stoga ispovjednik ne smije ni riječima ni na bilo koji drugi način ni zbog bilo kojeg razloga nikako odati pokornika.

§ 2. Obvezni su čuvati tajnu i tumač, ako ga ima, i svi drugi do kojih je na bilo koji način iz ispovijedi doprlo znanje o grijesima.

Kan. 984 - § 1. Ispovjedniku se posve zabranjuje služiti se na štetu pokornika znanjem do kojeg je došao u ispovijedi, pa i kad je isključena svaka pogibelj otkrivanja.

§ 2. Tko zadobije vlast, ne može se ni na koji način u izvanjskom upravljanju služiti znanjem o grijesima što ga je u bilo koje vrijeme stekao ispovijedajući.

Kan. 985 - Neka učitelj novaka i njegov pomoćnik, rektor sjemeništa ili druge odgojne ustanove ne ispovijedaju svoje pitomce koji stanuju u istoj kući, osim ako to pitomci u pojedinačnim slučajevima svojevoljno traže.

Kan. 986 - § 1. Svaki kome je snagom službe povjereno dušobrižništvo obvezan je brinuti se da se ispovjede povjereni mu vjernici koji to razložno mole i da im se pruži prigoda pristupiti pojedinačnoj ispovijedi u određene dane i sate koji njima odgovaraju.

§ 2. U hitnoj potrebi svaki je ispovjednik obvezan ispovjediti vjernike, a u smrtnoj pogibelji svaki svećenik.

Pokornik

Kan. 987 - Da bi vjernik primio spasonosni lijek sakramenta pokore, treba da bude tako raspoložen da odbaci počinjene grijehe i odluči se popraviti, te se tako obrati Bogu.

Kan. 988 - § 1. Vjernik je obvezan ispovjediti sve teške grijehe po vrsti i broju počinjene poslije krštenja, koji ključevima Crkve još nisu izravno otpušteni ni u pojedinačnoj ispovijedi priznati, a kojih je svjestan nakon pomna ispitivanja sebe.

§ 2. Preporučuje se vjernicima da ispovijedaju i lake grijehe.

Kan. 989 - Svaki vjernik, pošto je došao u godine rasuđivanja, obvezan je barem jedanput godišnje iskreno ispovjediti svoje teške grijehe.

Kan. 990 - Nikome nije zabranjeno ispovijedati se preko tumača, kloneći se, dakako, zloporaba i sablazni i uz obdržavanje propisa kan. 983, § 2.

Kan. 991 - Svakome je vjerniku slobodno ispovjediti grijehe kojemu hoće zakonito odobrenom ispovjedniku, pa i onome drugog obreda.

Oprosti

Kan. 992 - Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe čija je krivnja već izbrisana, što ga vjernik, prikladno raspoložen i pod sigurnim i određenim uvjetima, postiže pomoću Crkve, koja, kao služiteljica otkupljenja, ovlašteno dijeli i primjenjuje blago Kristovih i svetačkih zadovoljština.

Kan. 993 - Oprost je djelomičan ili potpun, već prema tome da li djelomično ili potpuno oslobađa od vremenite kazne koja se duguje za grijehe.

Kan. 994 - Svaki vjernik može bilo djelomične bilo potpune oproste ili dobiti za se ili namijeniti za pokojne kao molitvu.

Kan. 995 - § 1. Osim vrhovne crkvene vlasti oproste mogu dati samo oni kojima tu vlast priznaje pravo ili daje rimski prvosvećenik.

§ 2. Nijedna vlast niša od rimskog prvosvećenika ne može drugima povjeriti vlast davanja oprosta, osim ako joj je to izričito dopustila Apostolska Stolica.

Kan. 996 - § 1. Da bi netko bio sposoban dobiti oproste, mora biti kršten, neizopćen, u stanju milosti barem na završetku propisanih djela.

§ 2. Da bi pak sposoban primatelj dobio oproste, mora imati barem nakanu steći ih, te u određeno vrijeme i na dužni način izvršiti naložena djela, prema smislu davanja oprosta.

Kan. 997 - Što se tiče davanja oprosta i služenja njima, treba osim toga da se obdržavaju drugi propisi koji se nalaze u posebnim crkvenim zakonima.