Potvrda ili krizma sakrament je kršćanske zrelosti te se za njega potrebno pripremiti katehezom ili vjeronaukom. Vrijeme krizme varira od biskupije do biskupije. U našoj je misiji i nadbiskupiji redovita praksa da se krizmaju djeca koja pohađaju osmi razred. Iznimno možemo dozvoliti da se, uz nekoga tko pohađa osmi razred, može krizmati s njime i brat ili sestra iz sedmog razreda, radi tehničkih razloga (pozivanje obitelji iz domovine, manji i objedinjeni materijalni troškovi,…).

Raspored vjeronauka te prijavnicu za vjeronauk možete popuniti ovdje:

Proroci su u Starom zavjetu navijestili da će Duh Gospodnji počivati na očekivanom Mesiji radi njegova spasenjskog poslanja. Silazak Duha Svetoga nad Isusa u trenutku kada ga je Ivan krstio bijaše znak da je on onaj koji ima doći, da je Mesija, Sin Božji. Budući da je bio začet po Duhu Svetom, sav je život i poslanje proveo u potpunom zajedništvu s Duhom Svetim što mu ga je Otac dao »bez mjere« (Iv 3, 34). Ta punina Duha nije imala ostati samo Mesijina, nego se trebala priopćiti i svemu mesijanskom narodu. U više navrata Krist je obećao izljev Duha. To je obećanje ostvario ponajprije na dan Vazma i potom, na još jasniji način, na dan Pedesetnice. Ispunjeni Duhom Svetim apostoli započinju razglašavati »veličanstvena djela Božja« (Dj 2, 11), a Petar izjavljuje kako je to izlijevanje Duha znak mesijanskih vremena. Svi koji su povjerovali apostolskom propovijedanju i dali se krstiti, primili su i oni dar Duha Svetoga. »Otad [...] su apostoli, ispunjajući Kristovu volju, polaganjem ruku podjeljivali novokrštenicima dar Duha koji upotpunjuje krsnu milost. Tako poslanica Hebrejima, među osnove prve kršćanske pouke ubraja nauk o krštavanju, ali također i o polaganju ruku. Katolička predaja s pravom to polaganje ruku smatra početkom sakramenta potvrde koji u Crkvi na neki način čini trajnom milost Pedesetnice.« Da bi se jasnije označio dar Duha Svetoga, vrlo je rano uz polaganje ruku dodano i mazanje mirisavim uljem (krizmom). To mazanje tumači i naziv »kršćanin«, što znači pomazanik, izveden iz imena samoga Krista, koga je »Bog pomazao Duhom Svetim« (Dj 10, 38). Obred se pomazanja, kako na Istoku tako i na Zapadu sačuvao do naših dana. Zbog toga se ovaj sakrament na Istoku nazivlje Krizma ili pomazanje uljem krizme, ili myron što znači »krizma«. Naziv potvrda na Zapadu ističe da taj sakrament potvrđuje krst i ujedno učvršćuje krsnu milost. (Katekizam 1286 -1289)

Kan. 879 - Sakrament potvrde koji utiskuje biljeg i kojim se kršteni, nastavljajući put pristupa u kršćanstvo, obogaćuju darom Duha Svetoga i savršenije povezuju s Crkvom, krštene jača i čvršće obvezuje da riječju i djelom budu Kristovi svjedoci i da šire i brane vjeru.

Kan. 880 - § 1. Sakrament potvrde podjeljuje se mazanjem krizmom na čelu koje se vrši polaganjem ruku i riječima propisanim u odobrenim bogoslužnim knjigama.

§ 2. Krizmu koju valja upotrebljavati u sakramentu potvrde mora posvetiti biskup iako sakrament podjeljuje prezbiter.

Kan. 881 - Preporučuje se da se sakrament potvrde slavi u crkvi, i to za vrijeme mise; ipak, zbog opravdana i razumna razloga može se slaviti izvan mise i na svakom doličnu mjestu.

Potvrđenici

Kan. 889 - § 1. Za primanje potvrde sposobna je svaka i samo krštena osoba koja još nije potvrđena.

§ 2. Da bi netko, izvan smrtne pogibelji, dopušteno primio potvrdu, traži se, ako je sposoban služiti se razumom, da je prikladno poučen, pravo raspoložen i sposoban obnoviti krsna obećanja.

Kan. 890 - Vjernici su obvezni primiti sakrament potvrde pravodobno; neka roditelji i pastiri duša, osobito župnici, vode brigu da se vjernici za njegovo primanje pravo pouče i da mu u prikladno vrijeme pristupe.

Kan. 891 - Neka se sakrament potvrde dijeli vjernicima približno u dobi rasuđivanja, ako biskupska konferencija ne odredi drugu dob, ili ako nema smrtne pogibelji, ili ako, prema sudu služitelja, važan razlog ne savjetuje nešto drugo.

Kumovi

Kan. 892 - Neka potvrđenik, ako je to moguće, ima kuma, čija je dužnost brinuti se da se potvrđeni ponaša kao pravi Kristov svjedok i da vjerno vrši obveze povezane s tim sakramentom.

Kan. 893 - § 1. Da bi netko mogao obavljati službu kuma, treba da ispunja uvjete o kojima se govori u kan. 874.

§ 2. Preporučuje se uzeti za kuma onoga tko je tu službu preuzeo na krštenju.

Dokazivanje i upis potvrde

Kan. 894 - Za dokazivanje podijeljene potvrde neka se obdržavaju propisi kan. 876.

Kan. 895 - Neka se u maticu potvrđenih biskupijske kurije ili, gdje to propiše biskupska konferencija ili dijecezanski biskup, u maticu koja treba da se čuva u župnom arhivu upišu imena potvrđenih, služitelja, roditelja i kumova te mjesto i dan podijeljene potvrde; župnik mora o podijeljenoj potvrdi obavijestiti župnika mjesta krštenja da se to ubilježi u maticu krštenih, prema odredbi kan. 535, § 2.

Kan. 896 - Ako mjesni župnik nije bio prisutan, neka ga služitelj osobno ili preko drugoga što prije obavijesti o podijeljenoj potvrdi.